Sankcije koje je SAD nametnuo Turskoj u ponedjeljak prema Zakonu o postupanju prema američkim neprijateljima kroz čin sankcija (CAATSA) najvjerovatnije će imati nekoliko efekata, čime će se produbiti različitosti u strateškom razmišljanju između dvije saveznice NATO-a.

Američki predsjednik Donald Trump nametnuo je sankcije Turskoj zbog kupovine ruskog odbrambenog sistema S-400, za koji je SAD rekao da nije kompaktibilan sa opremom NATO-a te da je potencijalna prijetnja sigurnosti saveznika, prenosi Al Jazeera Balkans.

Sankcije su usmjerene prema turskom predsjedništvu odbrambenih industrija, državnoj vojnoj agenciji za nabavke oružja i opreme, njenom šefu Ismailu Demiru i tri druga visoka zvaničnika.

Izbacivanje Turske iz programa borbenih aviona F-35 u julu 2019. pokazalo je koliko je Washington ozbiljan zato što je Ankara kupila oružje od Rusije, a ne od SAD-a.

Turska, koja je dio programa, bila je jedna od nekoliko primatelja napredne tehnologije F-35 aviona jer je ključna članica NATO-a.

Tursko otklanjanje iz tog programa i sada sankcije pokazuju da su diplomatski odnosi narušeni.

Turska budućnost u NATO-u

Sa pogoršanjem napetosti između Washingtona i Ankare, turski izlazak iz NATO-a je sada moguć.

Strateška slika svih NATO članica se promijenila od kraja Hladnog rata.

Stvoren da tada zaustavi Sovjetski Savez, NATO je stalno tražio načine da obnovi svoju misiju ali princip na kojem je osnovan, rusko zaustavljenje, nije još nestao jer bi Rusija bila više nego sretna kada bi se savez raspao.

Dok postoji mala šansa da se NATO sruši, nema sumnje da bi savez bio ozbiljno uzdrman odlaskom Turske.

Postoji presedan u napuštanju NATO-a, tako se Francuska povukla iz komandne strukture saveza 1967. da bi se vratila 2009. godine.

Međutim, Turska daje najviše vojnog osoblja NATO-u nakon SAD-a.

Svijet je veoma drugačije mjesto nego kada se Turska priključila 1952. i dok prijetnja ruske invazije na Zapad opada, Turska se okreće svojim strateškim potrebama i brigama.

S-400 i Patriot

Turska je jasno rekla da neće tolerirati bilo kakvo postojanje autonomne kurdske regije na svom pragu.

Ankara je vidjela podršku SAD-a kurdskim Sirijskim demokratskim snagama (SDF), jednoj od vojnih jedinca koja se efikasno borila protiv ISIL-a, kao negativan signal i odnosi su se tada pokvarili.

SDF većinom čine Narodne jedinice zaštite (YPG) čije borce Turska smatra “teroristima” povezanim sa zabranjenom Radničkom partijom Kurdistana (PKK).

“Turska mora izabrati”, rekao je američki potpredsjednik Mike Pence prošle godine pred okupljenim članicama NATO-a.

“Da li želi da ostane ključni partner u najuspješnijem vojnom savezu u historiji, ili želi da rizikuje sigurnost koje donosi takvo partnerstvo praveći tako neodgovornu odluku kojom podriva naš savez?”

Ovo je izazvalo reakciju Turske a njen potpredsjednik Fuat Oktay je napisao na Twitteru: “SAD mora izabrati. Da li želi da ostane turski saveznik ili da rizikuje naše prijateljstvo tako što će udružiti snage sa teroristima koji podrivaju odbranu NATO saveznika protiv neprijatelja?”

Turska je primila i onda testirala baterije za S-400. Američki odbrambeni sistem Patriot, iako je dokazan u borbama, inferioran je u odnosu na ruski S-400 koji može pratiti tri puta više meta od Patriota i oboriti ih na razdaljini pet puta većoj od američkog pandama.

Ovo znači da može služiti za odbranu ali isto tako i za nametanje zone zabrane letenja za neprijateljske letjelice, i u ograničenom kapacitetu, koristiti balističke rakete kratkog dometa.

Fleksibilnost operacije kao i činjenica da je cijena od 500 miliona dolara za bateriju samo dio troškova Patriota je ono zašto je sistem popularan i zašto i Indija kupuje S-400 za svoje vojne snage.

Utjecaj sankcija

Sankcije su usmjerene prema turskoj vojnoj industriji i djelomično će usporiti brzi razvoj vojno-industrijskog kompleksa.

Saradnja između američkih i turskih odbrambenih kompanija će biti stavljenja na čekanje.

Ovo bi moglo gurnuti Tursku prema saradnji sa drugim silama, čime će se sve manje oslanjati na američku vojnu opremu, ali moglo bi i povećati njenu vlastitu proizvodnju oružja.

U kratkoročnom smislu, sankcije će utjecati na zračne snage Turske. One uključuju starije verzije američkih letjelica kao što su F-4 i F-16 pa Ankara želi da ih modernizuje. Dogovor o F-35 je bio dio ove strategije, sa dijelovima aviona koji bi se proizvodili u Turskoj.

Sada kada je izbačena iz programa, Turska pokušava da napravi svoj vlastiti napredni avion ali je još daleko od gotovog proizvoda. Njena stara flota borbenih avion trebat će se zamjenu dijelova ali ih Ankara sada ne može kupiti.

Stariji avioni trebaju više održavanja, a ovo se odnosi na veliki dio turskih zračnih snaga, njenih tankera, transportnih aviona i letjelica za rano upozorenje, jer su svi kupljenji od SAD-a.

Zračnim snagama već nedostaju obučeni piloti zbog čistke nakon pokušaja puča 2016.

Turski borbeni avioni se koriste na nekoliko frontova, jer su angažirani u čuvanju turskih brodova i istraživačkih plovila u traženju nafte zbog čega su počele rasti tenzije sa Grčkom.

Turska će sada morati razmotriti mogućnost kupovine aviona od drugih zemalja.

Francuska i Turska također imaju komplicirane odnose. Francuska pomaže Grčkoj, turskom susjedu i regionalnom rivalu, i prodaje joj napredne borbene avione Rafale, koji su naoružani raketama dugog dometa Meteor.

Rusija je tako jedina zemlja koja može pomoći Turskoj zbog njenih nedostataka u zračnim snagama. Barem dok Ankara sama ne proizvede ono što joj je potrebno za napredne borbene avione.