Ujgurska aktivistkinja: Ako svijet ne zaustavi Kinu, dijelit će našu sudbinu

Ujgurska aktivistkinja: Ako svijet ne zaustavi Kinu, dijelit će našu sudbinu

"Mnogi od nas bi voljeli vjerovati da je svijet naučio iz najcrnjeg dijela svoje historije, ali to nije tako... Trinaest tona ljudske kose je pronađeno u jednoj kineskoj pošiljci koju je zaplijenila američka carina. Oni čak i profitiraju od genocida... A ja sam se danima pitala da li je tu i kosa moje sestre..."

Ovo su riječi Rushan Abbas, aktivistice i izvršne direktorice Kampanje za Ujgure, sa sjedištem u Washingtonu, Ujgurke rođene u Urumquiju, u Istočnom Turkistanu, kako ga zovu Ujguri, ili Xinjiangu, kako ga zovu Kinezi, žene čiji je aktivizam, kako tvrdi, kineski režim kaznio otmicom sestre, o kojoj niti danas, 28 mjeseci poslije njenog odvođenja, nema nikakvu informaciju. No, uprkos tome, Abbas nastavlja širiti glas o dešavanjima u Kini, gdje se, kako izvještavaju brojni svjetski mediji i organizacije, vrši planski genocid nad ujgurskim muslimanima, prenosi Al Jazeera Balkans.

Abbas je za Al Jazeeru govorila o korijenima i uzrocima kineske represije nad ujgurskim muslimanima, ciljevima komunističkih vlasti iz Pekinga, koje su "velika opasnost za čitavu planetu", uz zaključke da će svijet, ako ne zaustavi Kinu, uskoro "dijeliti sudbinu Ujgura" te da mu pandemija korona virusa treba predstavljati "posljednji poziv na buđenje".

"Ako pitate šta je najgore što čujem, to su svjedočenja iz prve ruke, koja nam govore da se noćne more pretvaraju u stvarnost, o tome šta su ljudska bića sposobna učiniti, ali i ignorirati. Koncentracioni logori, prisilni brakovi, grupna silovanja, nadzor, prisilni abortusi, kontrola rađanja, prisilna sterilizacija, hapšenja, psihička i fizička tortura, otimanje djece, ispiranje mozga, oduzimanje organa, kremiranje, genocid. Svijet ne može osporiti vapaje toliko svjedoka, realnost onoga što piše u procurjelim kineskim podacima i dokumentima. Tu smo, u modernom vremenu, i upoznajemo najbrutalniju stranu ljudske prirode, koja se manifestira u novom, tehnološki ojačanom obliku.

Stiče se dojam da Kina općenito nema problem s muslimanima u svijetu, ali izvještaji govore da ga ne želi na svom tlu. Zašto?

- Historija kineskog neprijateljstva prema islamu je jako duga, od kako su kineski komunisti okupirali Istočni Turkistan 1949. godine. Razlog je što je komunizam, sam po sebi, protiv bilo kakve religije, ne samo islama. Kina je neprijatelj islama, a komunisti ga pokušavaju iskorijeniti, iako javno propagiraju da muslimanima daju vjerske slobode, navodeći da je strateška saradnja s arapskim i islamskim zemljama dobra za muslimane.  Od 2016. godine Kina terorizira i ubija muslimane u kampovima u Istočnom Turkistanu, pali Časni Kur’an i uništava džamije. Muslimani se prisiljavaju jesti svinjetinu. Kineski genocid vrši se najviše zbog toga što su Ujguri turkijski narod, ali i zato što je to narod koji se ne može lako asimilirati. Identitet Ugura je neodvojiv od islama, pa Kinezi sada pokušavaju iskorijeniti islam iz Kine tako to će iskorijeniti Ujgure.

Je li se sve to što spominjete dešavalo i prije, kada ste bili mlađi i živjeli u toj regiji?

- Učenje religije nije bilo dozvoljeno niti u 80-tim godinama. Dok sam bila u školi, učili su nas ateizmu. Darvinistička doktrina i ideja komunizma nametala nam je da su ljudi nastali iz jabuke. Svu religioznu naobrazbu dobijali smo u tajnosti. U SAD sam otišla 1989. godine, a koliko znam, od tada je islam u Istočnom Turkistanu pod još većim pritiskom. Danas je na rubu izumiranja.

Šta se danas dešava u Istočnom Turkistanu? Kakve informacije imate?

- Iz Istočnog Turkistana dolazi sve više informacija, pošto raste i međunarodni interes za genocid koji se odvija tamo. Organizacije poput Human Rights Watcha izdaju nove izvještaje, poput Aksu liste, u kojoj su imena 2.000 pritvorenika. Postoje nove informacije, da su Huawei i njegovi partneri razvili softver za prepoznavanje lica, koji može otkriti turkijska lica i označiti ih, što vodi ka njihovom proizvoljnom pritvaranju. Prema svim informacijama iz regije, imamo jasnu sliku o masovnom pritvaranju, prisilnom radu i genocidu. Podaci govore da Ujguri bilježe veliki pad nataliteta, dok se nad njima i turkijskom populacijom vrši kontrola brojnosti. O torturi režima govore aktivisti, ali njima se prijeti, a njihovi bližnji se čak drže kao taoci u Kini.

Kompletan tekst pročitajte OVDJE.

Komentari (0)

Još uvijek nema komentara. Postavite prvi komentar!

Ostavi komentar