Piše: Atlanska inicijativa

Američki predsjednički izbori održani 3. novembra donijeli su, uz one iz 2000. godine (Al Gore – George W. Bush), vjerovatno najdramatičniju završnicu u 244 godine dugoj historiji demokratije najmoćnije sile svijeta.

Uprkos činjenici da do trenutka izlaska ovog broja Newslettera odlazeći američki predsjednik Donald Trump nije priznao poraz demokratskog izazivača Joea Bidena, te da danima cijeli svijet prati Trumpova mučna nastojanja da dovede u pitanje izborni proces ili ga čak prekine (“Zaustavite brojanje glasova”, rečenica koja će ostati zabilježena u političkoj historiji Amerike), jasno je da je izabrani 46. američki predsjednik na izborima dobio 306 elektora, premašivši uvelike potrebnih 270. Biden je pobijedio s ponajvišom pobjedom u historiji američkog glasanja.

Američki mediji proglasili su Bidena pobjednikom američkih predsjedničkih izbora nakon što su mu dodijelili pobjedu u ključnoj državi Pennsylvaniji 7. novembra.

U međuvremenu, potvrđeno je da se elektorski kolegij (538 elektora) sastaje 14. decembra. Oni glasaju i svoje glasove poštom šalju na nekoliko adresa, među ostalima i na adresu aktualnog američkog potpredsjednika.

Potom 6. januara oba doma Kongresa verificiraju glasove elektora. Konačno, inauguracija novog predsjednika održat će se, kako je ustavom određeno, 20. januara u podne ispred Kongresa, kada bi Biden i zvanično trebao stupiti na dužnost američkog predsjednika. 

O tome šta donose američki izbori, kakvu politiku bi mogao voditi američki lider čiju pobjedu je priželjkivao bezmalo cijeli slobodni svijet, Bidenovoj doktrini i koliko će se ona razlikovati od prethodnih administracija, te šta mogu očekivati zemlje Zapadnog Balkana za Atlantsku inicijativu govori vanredni profesor na Odsjeku za međunarodne odnose i evropske studije Univerziteta Burch, prof. dr. Adis Maksić.

Srednjoškolsko obrazovanje završio je u Americi, nakon čega je na Michigan State univerzitetu diplomirao kriminalistiku. Fasciniran utjecajem politike na svakodnevne živote ljudi, na njihove identitete, ambicije i životne stilove, 2008. godine upisuje Virginia Tech univerzitet, gdje polaže master političkih nauka.

Profesor Maksić je još u Americi dobio nagradu za najbolju doktorsku disertaciju, koja je kasnije prerasla u knjigu čija je tema etnička mobilizacija i analiza onoga što se desilo u Bosni i Hercegovini.

Riječ je o knjizi pod originalnim naslovom Ethnic Mobilization, Violence, and the Politics of Affect: The Serb Democratic Party and the Bosnian War, koja se može pronaći na Amazon.com i koja ima izuzetan odjek među naučnicima i čitalačkom publikom.

VELIKA RASKRSNICA

Minuli izbori u SAD-u, započinje Maksić, došli su u vrijeme kada je američko društvo na velikoj raskrsnici između dva direktno suprotstavljena koncepta nacionalnog identiteta.

“Rekordna izlaznost potvrđuje da su američki glasači prepoznali svoj ulog. Rezultati se još uvijek ne mogu sagledati u cijelosti jer ih predsjednik Trump osporava, a sve upućuje na to da će sudski procesi potrajati još sedmicama. Iako je Joe Biden odnio jasnu pobjedu, u rukama Donalda Trumpa ostaje politička moć koja je nesvakidašnja kada je riječ o poraženom kandidatu. Tu prvenstveno mislim na ostrašćenost mnogih od preko 73 miliona njegovih glasača, koji ga ne vide kao običnog političara, već kao vođu-spasioca u borbi običnog naroda protiv distanciranih vašingtonskih elita. Upravo u tom paradoksalnom prostoru ‘antipolitičkog političara’ teatralizam Donalda Trumpa dobija svoju političku potentnost”, kaže Maksić.

Prema njegovim riječima, nedvojbeno je da budućnost odnosa između Amerikanaca u značajnoj mjeri ovisi o tome na koji će način Donald Trump koristiti spomenuti kapital.

“Sve ukazuje na to da će nastaviti s dobro isprobanom metodom mobiliziranja skepse i nevjerice prema svemu što je zvanično, naučno ili dolazi iz mainstreama, a sve kako bi održao naraciju o navodnom spašavanju običnog čovjeka od korumpiranih elita. U tom kontekstu trebamo gledati i sudske procese i zavjere o tobožnjoj krađi glasova koje Donald Trump propagira putem društvenih mreža. Time odlazeći američki predsjednik šalje poruku masama sljedbenika o moralnoj superiornosti njegovog stava u opoziciji prema ustaljenim normama i procedurama, vršeći svojevrstan napad na institucije američke demokratije”, naveo je.

Međutim, Maksić smatra da je u konačnici američki institucionalni sistem dovoljno snažan da izdrži ove populističke izazove.

“Donald Trump će vjerovatno odbiti da prihvati poraze i u sudskim bitkama, ali za očekivati je da će s vremenom realnost prihvatati drugi utjecajni republikanci, ostavljajući predsjednika usamljenog u njegovoj vaninstitucionalnoj avanturi. To će značiti mirnu tranziciju i dolazak administracije Joea Bidena, ali ne nužno i politički kraj Donalda Trumpa. U kojoj mjeri će Biden ispuniti obećanje o ponovnom ujedinjenju američkog društva uveliko ovisi i o tome da li će Donald Trump nastaviti aktivno mobilizirati svoje sljedbenike, osnažujući sve ono što razjedinjuje Amerikance i osporavajući legitimitet novog predsjednika. Uprkos tome, za buduće jedinstvo Amerike svakako je bolje da s pozicije predsjednika dolaze poruke koje prepoznaju sentimente svih segmenata društva, a ne samo svojih glasača”, ukazuje sagovornik Atlantske inicijative.

U prvim analizama o vanjskopolitičkim ciljevima nove američke administracije kaže se kako “Sjedinjene Države žele ponovo sjesti na čelo stola, na mjesto s kojeg će se zajedno sa saveznicima i partnerima uhvatiti ukoštac s globalnim prijetnjama”.

Nameće se pitanje u kolikoj mjeri će unutrašnja politika i polarizacija uopće dozvoliti  da SAD postane aktivniji u međunarodnoj politici kako se očekuje. Ili će se zbog toga angažman na Zapadnom Balkanu svesti samo na osnaživanje drugih partnera, poput EU, da djeluju uime SAD-a?

“Generalna aktivnost SAD-a u međunarodnoj politici i specifični angažman na Zapadnom Balkanu dva su odvojena segmenta. Unutrašnja polarizacija neće usporiti povratak prijašnjim strukturama američke vanjske politike. Joe Biden je neko ko poznaje međunarodne odnose bolje nego većina njegovih prethodnika i oslanjat će se na to iskustvo kako bi oblikovao zaokret u vanjskoj politici uprkos unutrašnjim turbulencijama”, uvjeren je Maksić.