Autor: Aid el-Karni (Ne tuguj)

Pametan i pronicljiv čovjek zna svoj poraz pretvoriti u pobjedu, dok neznalica od jedne
nesreća pravi dva zla.

Poslanik ,s.a.v.s..,protjeran je iz Meke, pa se nastanio u Medini i od nje napravio državu
za koju znaju svi historičari svijeta.

Ahmed ibn Hanbel zatvaran je i bičevan, a postao je predvodnik, imam u svojoj zajednici.

Zatvaran je i šejh Ibn Tejmija, pa je postao veliki učenjak.

Serhasi je bio bačen u dno bunara, pa je napisao dvadeset tomova o fikhu. Iako je bio zarobljen, Ibn Esir napisao je poznato djelo Džamiu-l-usul,kao i jednu od najvrijednijih i najpoznatijih knjiga o Hadisu.

Ibn Dževzi bio je protjeran iz Bagdada, pa je postao prvak u sedam kiraeta. Malik ibn Er-Rejb napisao je u smrtnim časovima jednu od najljepših pjesama koja po ljepoti
nadmašuje brojne divane pjesama napisane u doba Abasida. Svim ljudima i za sva
vremena u sjećanju će ostati elegija koju je napisao Ebu Zujeb povodom smrti svojih
sinova.

Kada te snađe kakva iznenadna nedaća, pogledaj u stranu odakle će izlaz doći. Kada ti
neko ponudi čašu limuna, uzmi je i u nju stavi šećer. Ako ti neko pokloni zmiju, iskoristi
njenu skupocjenu ljušturu, a drugo ostavi. Ako te ugrize škorpija, znaj da njen ugriz
najbolje štiti tvoje tijelo od zmijskog otrova.

Sve situacije u životu prilagodi sebi tako da uvijek iz njih ubireš cvijetove i korisne
plodove.

“Ne volite nešto, a ono može biti dobro za vas”(El-Bekara, 216)

U jednoj tamnici bijahu dva pjesnika, pesimista i optimista. Prije odlaska na pogubljenje, pogledali su kroz zatvorsko okno. Optimista je svoj pogled uputip prema nebu i
zvjezdama, pa se nasmijao. Drugi je pak zurio u blato i lokve na obližnjoj ulici, te mu suze počeše teći niz lice.

Razmilsi o ova dva čovjeka i znaj da zla nema, a da je dobro vječno
i konačno.