Most je naručio osmanski sultan Sulejman Veličanstveni 1557. godine kako bi zamijenio stari drveni viseći most koji se pokazao nestabilnim. Izgradnja je započela iste godine i trajala je devet godina, što se može pročitati iz natpisa na mostu koji za godinu završetka navodi 974. godinu po islamskom kalendaru (oko 1567.).

Tokom rata u Bosni i Hercegovini 1992-1995. godine, Most je djelomično oštećen od strane srpskih snaga i JNA. Dana 9. novembra 1993. HVO je srušio Stari most kao dio kampanje granatiranja i terorisanja Mostara. Dan ranije, 8. novembra 1993. HVO je započeo sa kampanjom rušenja Mosta ispaljujući na desetine projektila u luk i kule Mosta, što je okončano 9. novembra 1993., njegovim konačnim rušenjem, presnosi Historija.ba.

Osoba kojoj se sudilo za rušenje Starog mosta jeste zapovijednik HVO-a Slobodan Praljak.

Pravosnažno je presuđen pred Međunarodnim sudom za ratne zločine, u predmetu "Prlić i ostali".

Haški tribunal je presudio da je Stari most, navodno, bio legitiman vojni cilj, što, naravno, ne umanjuje činjenicu njegovog barbarskog razaranja, kao dijela koncepta kulturocida, na isti način kako su rušene i džamije širom Hercegovine.

Stari most je rekonstruiran i potpuno obnovljen 2004. godine. Među donatorima su bile turska i talijanska vlada. Jula 2005. godine, Most je uvršten na listu UNESCO-vih zaštićenih spomenika kulture.