Turčin našao dom u BiH: Šišanje "vatrom" mušterije ostavlja u čudu

Turčin našao dom u BiH: Šišanje "vatrom" mušterije ostavlja u čudu

Pored naše porodične kuće u Mersinu radio je berber kod kojeg sam često odlazio, a sa svega osam godina upitao sam ga da li mogu da radim kod njega. Začuđeno me pogledao i rekao: "Ako stvarno to želis, pitaj oca, ukoliko on dozvoli možeš da dođeš", govori o počecima u svijetu berberstava Faruk Yilmaz Atalay, koji je prije pet godina iz rodne Turske došao u BiH, gdje danas živi i radi kao frizer, pišu Nezavisne.

Objašnjava da je otac mislio da se šali kada je tih davnih godina tražio dozvolu da radi u berbernici, ali da je on svaki dan poslije škole žurio kod starog berbera i naučio nešto novo o uređivanju kose i brade, ali i o odnosu s mušterijama.

"Ispočetka sam samo čistio salon i pokušavao da upijem znanje koje mi je vlasnik prenosio, učio sam zanat. Sa devet godina sam ošišao prvu mušteriju, jednog dječaka, i od tog dana nastavio sam da radim u berbernici. Nakon srednje škole sam ostvario san i otvorio svoj prvi salon", prisjeća se Faruk za "Nezavisne".

A život ga je iz rodnog Mersina, s obala Sredozemnog mora, doveo u Sarajevo kada je došao u posjetu rođaku, koji je u to vrijeme studirao u gradu na Miljacki.

"Došao sam na nekoliko dana, ali već nakon prvog dana sam odlučio ostati ovdje i otvoriti nešto svoje. Rekao bih da je jednostavno bila sudbina da ostanem, ali ako me pitate šta je to što mi se najviše dopada, to su prelijepa priroda i srdačni ljudi koji su me veoma lijepo prihvatili", priča čovjek koji je svoj novi dom našao u BiH.

Prisjeća se da je u početku bilo teško organizovati život u novoj sredini.

"Kada sam došao u Sarajevo, nisam znao niti jednu riječ jezika kojim govore narodi u BiH, u to vrijeme sam samo turski pričao. Odlučio sam da prvo naučim engleski jer sam mislio da je mnogo lakše savladati engleski nego vaš jezik", navodi Faruk.

Ali, pripovijeda, polako je učio riječ po riječ, jer je shvatio da narod, njihov način života, tradiciju i kulturu nije moguće u potpunosti razumjeti dok se ne savlada jezik kojim taj narod govori.

"Ispočetka to su bile osnovne rečenice i znao sam da kažem samo 'makiato bez pjena' i 'čaša voda'. Sada, nakon pet godina života u BiH, mogu da uspostavim normalnu komunikaciju s ljudima, ali moram da kažem da rodovi u vašem jeziku nisu moja jača strana. Često se zna desiti da umjesto 'došao sam', kažem 'došla sam'", priča Faruk kroz smijeh.

Nakon savladavanja najteže prepreke - učenja jezika - odlučio je otvoriti obrt i nastaviti živjeti svoj dječački san - rad s ljudima kroz berberstvo.

Kompletan tekst pročitajte OVDJE.

Komentari (0)

Još uvijek nema komentara. Postavite prvi komentar!

Ostavi komentar