Na rubu pustinje, u provinciji Horasan na sjeveroistoku Irana, u blizini najvećeg ležišta boksita u zemlji, nalazi se kompleks za proizvodnju aluminija koji je vlada javno pozdravila kao bitan dio svojih napora za povećanje proizvodnje ovog metala.

Međutim, u ovom mjestu, nedaleko od grada Jajarm, nalazi se i tajno postrojenje koje su uspostavile iranske elitne sigurnosne snage, Islamska revolucionarna garda. Postrojenje proizvodi aluminijski prah za upotrebu u iranskom raketnom programu, izjavio je bivši iranski vladin dužnosnik, što je potkrijepio dokumentima u koje je Reuters imao uvid, piše Al Jazeera Balkans.

Aluminijski prah ekstrahiran je iz boksita i glavni je sastojak u proizvodnji čvrstih pogonskih goriva za lansiranje raketa.

Bivši službenik Amir Moghadam rekao je da je Iran počeo proizvoditi prah za vojnu upotrebu prije više od pet godina.

Moghadam je od 2013. do 2018. bio šef za odnose s javnošću i izaslanik za parlamentarna pitanja u Uredu potpredsjednika za izvršne poslove, ureda koji je u to vrijeme nadzirao neke ekonomske politike.

Rekao je da je dvaput posjetio objekt o kome se malo toga zna i da je proizvodnja bila kontinuirana kada je 2018. godine napustio Iran i otišao u Francusku.

Iranska proizvodnja aluminijskog praha za upotrebu u raketama, o kojoj se dosad nije izvještavalo, počela je zbog međunarodnih sankcija usmjerenih na sprečavanje iranskih nastojanja da dobije naprednu tehnologiju za proizvodnju oružja. Sjedinjene Američke Države i saveznici vide iranske raketne sposobnosti kao prijetnju regiji i svijetu.

Desetak dokumenata

Reuters je pregledao više od desetak dokumenata koji se odnose na projekt aluminijskog praha i ljude uključene u to, a datiraju od 2011. do 2018. godine.

Jedan od tih dokumenata je pismo vrhovnom vođi Irana Aliju Khameneiju od komandanata Revolucionarne garde.

Oficir koji je poslao pismo je Mohammad Tehrani Moghadam, čijeg je brata iranska država opisala kao oca iranskog raketnog programa.

U pismu je Mohammad Tehrani Moghadam opisao postrojenje Jajarm kao "projekt proizvodnje raketnog goriva iz metalnog praha" i rekao da ima značajnu ulogu u "poboljšanju sposobnosti zemlje da ostvari samodovoljnost u proizvodnji čvrstog goriva za rakete".

Pismo nije datirano, ali na temelju događaja navedenih u njemu čini se da je nastalo 2017. godine. 

Iransko negiranje

No, Alireza Miryousefi, glasnogovornik iranske misije pri Ujedinjenim narodima u New Yorku, negirao je procurjele informacije i rekao: "Nemamo podataka o tim navodima i vjerodostojnosti dokumenata."

"Ponovo naglašavamo da Iran nikada nije imao namjeru proizvoditi nuklearne bojeve glave ili rakete", dodao je.

Iran već odavno ustrajava na tome da je njegov raketni program isključivo u odbrambene svrhe.

Reuters je izvijestio da Ured vrhovnog vođe Khameneija i predsjednika Hassana Rouhanija nisu odgovorili na pitanja o ovom tajnom objektu Revolucionarne garde.

Postoji mogućnost da informacije koje je Amir Moqhadam otkrio o programu aluminijskog praha pojačaju nadzor Washingtona nad iranskim naporima u proizvodnji raketa.

Bivši iranski dužnosnik, koji sada živi u Francuskoj, rekao je da je napustio Iran 2018. godine nakon što je optužen da je izazvao nemire zbog komentara koje je iznio u javnosti o korupciji nekih vladinih dužnosnika.

Dodao je da želi razotkriti program, jer vjeruje da iranske raketne ambicije nisu u interesu iranskog naroda.

Raketni pogon

Proizvodnja vlastitog aluminijskog praha za upotrebu u raketnim gorivima dala bi Iranu veću kontrolu nad opskrbnim lancem i kvalitetom zaliha povezanih s projektilima, izjavio je Michael Elleman, direktor Programa neproliferacije i nuklearne politike Međunarodnog instituta za strateške studije u Washingtonu.

Prema dokumentima koji se odnose na program aluminijskog praha u koje je Reuters imao uvid, pogon Jajarm vodi "Iran Alumina Company" (IAC).

Na web stranici kompanije stoji da IAC upravlja rudnikom boksita i pogonom za proizvodnju aluminija u kompleksu koji se nalazi desetak kilometara sjeveroistočno od Jajarma.

Aluminijski prah se koristi u širokom rasponu proizvoda, od boja i elektronike do solarnih panela i pirotehnike.

Zbog svojih eksplozivnih svojstava, aluminijski prah je također glavni sastojak u čvrstim pogonskim gorivima koja se koriste za lansiranju raketa. Kada se prah pomiješa sa materijalom koji sadrži kisik, oslobađa se ogromna količina energije.

Britanska vlada je 2010. godine uvrstila kompaniju IAC na listu iranskih subjekata za koje se vjeruje da kupljenu robu mogu koristiti u vojne svrhe ili za oružje za masovno uništenje.

Do 2011. godine, objekat Jajarm je bio u razvoju, prema Amiru Moghadamu i dva dokumenta u koja je Reuters imao uvid.

Pismo kao dokaz

Jedan od dokumenata bio je pismo iz oktobra 2011. godine koje je generalni direktor IAC-a Majid Ghasemi Feizabadi poslao general-majoru Hassanu Tehraniju Moghadamu, tadašnjem šefu raketnog programa Revolucionarne garde.

U pismu je navedeno da su, po nalogu generala, stigli do mjesta pogodnog za projekt u blizini "napuštenog aerodroma" u blizini grada Jajarm.

Ghasemi je također tražio 18 miliona dolara finansijskih sredstava od iranskog državnog investicijskoga fonda za izgradnju postrojenja.

Neki od dokumenata koje je Reuters pregledao odnose se na intervencije pripadnika Revolucionarne garde i iranskih dužnosnika u pravosudnim institucijama u ime Ghasemija, u kojima su objašnjavali tajni projekt i njegovu ulogu u njemu.

Ghasemi je uhapšen u Iranu 2015. godine zbog optužbi za korupciju u vezi sa financijskim transakcijama iranske kompanije IAC, stoji u dokumentima.

Amir Moghadam je rekao da su vlasti kasnije pustile Ghasemija na slobodu bez optužbe.