Fikret Abdić, portret jedne kontroverze

Fikret Abdić, portret jedne kontroverze

Piše: Midhat Dedić (Al Jazeera Balkans)

Fikret Abdić, 81 godina, tvorac jugoslovenskog prehrambenog giganta Agrokomerca, bivši član Predsjedništva Socijalističke Republike BiH, osnivač i vođa paradržave „Autonomne pokrajine Zapadna Bosna“ na tlu priznate Republike BiH, osuđeni ratni zločinac, naposlijetku i načelnik općine Velika Kladuša u mandatu 2016.-2020., treći put ide u zatvor.

Ili, ako ćemo pravno preciznije, pritvor, koji će vrlo vjerovatno tražiti nadležni tužilac Tužilaštva Unsko-sanskog kantona.

Rat u BiH razdvojio je dvije Abdićeve bliske veze i intimno očijukanje sa zloupotrebama položaja, onom iz 1987. godine  u jednoj od najvećih privrednih afera bivše Jugoslavije, kada ga je uhapsila Titova država zbog izdavanja mjenica bez finansijskog pokrića u vrijednosti od oko 400 miliona dolara, i drugom 33 godine kasnije u Velikoj Kladuši, Bosna i Hercegovina, nezvanično za visoku korupciju i isisavanje budžetskog novca u sumnjive svrhe.

U ratu je Fikret Abdić odigrao ulogu krajiškog „maršala Petena“ što je osim globalnog svjetskog znanja o njegovoj „Autonomiji“ i počinjenim zločinima potvrdilo i hrvatsko pravosuđe i honoriralo najvišem kaznom za ta (ne)djela od 20 godina, kasnije smanjenom na 15.

Jedna je žila kucavica ili vena koja se provlači njegovom biografijom – privredni kriminal.

Tako je bilo prije rata, u ratu i nakon rata kada je nasmiješeni starac sa reklamnih  džambo plakata sa nepunih 80 godina sjeo u načelničku fotelju, mandat će pokazati, uvjeravajući građane i javnost kako je zapadni ćošak Bosne lično njemu dodijeljen u trajno vlasništvo.

Afera 'Agrokomerc'

Fikret Abdić rođen je 1939. godine u Donjoj Vidovskoj u siromašnoj 15-članoj porodici. Njegov privredni i politički uspon počinje na položaju direktora poljoprivredne zadruge kada  „iz ničega“,  kontroverznom kombinacijom socijalističkih metoda rada i savremenih zapadnih pristupa poslu, političkom podrškom tada moćne komunističke porodice Pozderac, medijskom promocijom i finansijskim hazarderstvom stvara najveće poljoprivredno i poslovno carstvo na prostoru SFRJ-a - Agrokomerc.

Na svom vrhuncu Agrokomerc zapošljava 13.600 radnika, Fikret Abdić dobija najvišu državnu nagradu za privredu i investicije, a u Krajini ga slave kao „poluboga“, jer je siromašnim porodicama tog kraja dao posao, iškolovao djecu, izgradio Veliku Kladušu.

Abdićev poslovni prodor i širenje Agrokomerca van granica Jugoslavije zaustavila je „mjenična afera“ 1987. godine koja je započela skromnim člankom u beogradskoj Borbi pod naslovom „Udar od 20 milijardi starih dinara: Agrokomerc štampao mjenice bez pokrića“, a završila njegovim prvim hapšenjem i suđenjem.

Četiri dana nakon što je smijenjen sa pozicije direktora Agrokomerca, uhapšen je, a u maju 1988. godine počelo mu je suđenje koje je trajalo godinu dana. Sudija Rifat Konjić iz Tuzle, danas advokat, osudio je Abdića na četiri godine zatvora i dvije godine zabrane obavljanja rukovodećih funkcija zbog štampanja lažnih teleks naloga, a oslobođen je za kontrarevolucionarno djelovanje.

Sukob sa Alijom Izetbegovićem

Presuda nikada nije postala pravomoćna. Krajem 1989. godine, Fikret Abdić izlazi iz bihaćkog pritvora i sa prvostepenom presudom za privredni kriminal nastavlja da vodi Agrokomerc.

Naredne godine ulazi u Stranku demokratske akcije, a kao njen kandidat na prvim višestranačkim izborima biva izabran u Predsjedništvo SR BiH, dok mu Vrhovni sud ukida presudu. Ovakav epilog afere koja je uzdrmala temelje već klimave Jugoslavije stvorio je cijelu „nauku“ o teoriji zavjere koja je zanemarivala sve dosada objavljeno i istraženo o ovoj aferi.

Po jednima, afera je poslužila kao povod obračuna političkih republičkih vođa i ubrzala neminovno rušenje Jugoslavije, a po drugima, njom se (s)rušio Hamdija Pozderac, tadašnji predsjednik Ustavnog povjerenstva Skupštine SFRJ. Treći su tvrdili da je krah Agrokomerca posljedica osvjedočene megalomanije njegovog tvorca.

No, u percepciji naroda Krajine Abdić je nakon ove afere, u predvečerje raspada Jugoslavije, tretiran kao spasilac ali i žrtva montiranog pravosudno-političkog slučaja i takva mu je slava donijela više od milion osvojenih glasova na prvim višestranačkim izborima. Tačnije, milion i dvjesto hiljada.

Političkim dogovorom, Abdić je mjesto predsjedavajućeg Predsjedništva BiH ustupio Aliji Izetbegoviću. Izetbegović je u jednom intervjuu izjavio kako je njegov izbor za člana Predsjedništva logično rješenje, jer je on predsjednik najjače muslimanske partije. Ipak, kao opće mjesto bošnjačke povijesti, ostao je sukob između ove dvojice političara sa različitim konceptima i neskrivenim ličnim animozitetima, pri čemu je Abdić teško skrivao mržnju prema Aliji Izetbegoviću. 

Paradržava za bratoubilački rat

Ovaj je „unutrašnji“ liderski sukob u ratnoj Bosni kulminirao Abdićevim odlaskom u Krajinu 1992. godine gdje je u Velikoj Kladuši osnovao svoju privatnu vojsku i do svog konačnog vojnog poraza zajedno sa vojskom hrvatskih Srba borio se protiv Armije BiH.

Tako se dogodilo da su Slobodan Milošević i Radovan Karadžić uspjeli preko vječito nezadovoljnog  Fikreta Abdića da ostvare strateški ratni cilj - sukob unutar bošnjačkog naroda.

Fikret Abdić formirao je tzv. Autonomnu pokrajinu Zapadnu Bosnu (APZB) 1993. godine u dogovoru sa Slobodanom Miloševićem i Franjom Tuđmanom zbog „neslaganja sa tadašnjom politikom SDA i predsjednikom Alijom Izetbegovićem.

Potom je kao predsjednik paradržave potpisivao sporazume sa Matom Bobanom (priznao „Herceg-Bosnu“, a Boban priznao „APZP“) i Radovanom Karadžićem  o trajnom miru. Svoju paradržavicu proglasio je 29. septembra, na svoj 54. rođendan. U to ratno vrijeme, od Franje Tuđmana dobio je status povlaštenog partnera i pravo na upotrebu bescarinske zone u Rijeci.  

Kao sredstvo plaćanja u svojoj „državi“ proglasio je njemačku marku. Promet sa Hrvatskom i inostranstvom obavljao se po odobrenju hrvatskih vlasti preko zagrebačke tvrtke „Voće“. U ratnim sukobima „protiv braće“, Abdićevoj paratvorevini pomagale su i specijalne snage srbijanske vojske i policije sa notornim Miloradom Ulemekom Legijom i pukovnikom Kopcem,  tzv. Arkanovi "Tigrovi", "Panteri" Ljubiše Savića "Mauzera", a spominjao se i bivši šef Miloševićeve službe Državne bezbjednosti (DB) Jovica Stanišić, srbijanski general Manojlo Milovanović i hrvatski Srbi Martić i Mikelić.

Blagodeti režima Franje Tuđmana

U unutarbošnjačkom sukobu, u kojem je Peti korpus predstavljao regularne snage Armije Republike BiH, a „APZP“ kvislinške formacije, poginulo je 1.700 ljudi. Braća su jedni drugima stajali na nišanu u dvije vojske. Abdić je na području svoje paradržave formirao i logore o kojima je prvi međunarodnu zajednicu izvijestio specijalni izvjestitelj za ljudska prava Tadeusz Mazowiecki. U njima su civili i zarobljenici maltretirani, mučeni, ponižavani i strijeljani. 

Nakon što su jedinice Armije RBiH konačno slomile otpor „autonomaša“ u akciji „Tigar 94.“, Abdić je pobjegao u naručje Martićeve paravojske u Hrvatskoj, a potom nakratko uz pomoć njegovih falangi osvojio Veliku Kladušu i proglasio „Republiku Zapadnu Bosnu“.

Nakon novog poraza u završnim operacijama 1995. godine, Fikret Abdić je pobjegao u Hrvatsku i dok je živio Franjo Tuđman, koristio blagodeti tog režima, nastanjen u Opatiji.

Istovremeno je vodio svoje preduzeće  „Finab“ u Rijeci u hotelu „Kontinental“. Sa svojim firmama u Hrvatskoj, Abdić se “proslavio” kao jedan od 10 najvećih poreznih dužnika.

Dugovi radnicima “Finaba”, nezvanično, dostigli su brojku višu od osam miliona KM (četiri miliona eura).

Kompletan tekst pročitajte OVDJE.

Komentari (0)

Još uvijek nema komentara. Postavite prvi komentar!

Ostavi komentar