Razgovarao: Faruk VELE

Dok je za mnoge bilo iznenađenje silina bijesa koji je Saudijska Arabija, sa svojim saveznicima, posljednjih sedmica sručila na državu Katar, jednu od najbogatijih zemalja svijeta, za njega se to ne bi moglo reći.

Tekstovima o tome zašto maleni Katar smeta velikoj Saudijsoj Arabiji, Osman Softić politički analitičar koji se bavi istraživanjem savremenih islamskih pokreta, međunarodnih odnosa, Bliskog istoka i islama u Jugoistočnoj Aziji, odavno je ukazivao na zaoštrene odnose u tom dijelu svijeta.

On je ovih dana jedan od najangažiraniji vanjskopolitičkih analitičara, a u intervjuu za INS analizira kuda vodi kriza u Perzijskom zaljevu i kakve su moguće posljedice.

INS: Još prije nekoliko godina ste pisali o tome zašto se, primjerice, velika Saudijska Arabija boji malog Katara? Šta se tačno dešava u Kataru?

SOFTIĆ: Tenzije između Katara i Saudijske Arabije postoje duže vrijeme, ali se s vremena na vrijeme intenziviraju, i to u zavisnosti od nivoa regionalne sigurnosne atmosfere, i globalnih političkih prilika, koje rade u korist jedne ili druge zemlje. Tokom 2014. godine njihovi odnosi bili su na izuzetno niskoj razini. Danas su ti odnosi gotovo na ivici pred izbijanje oružanog sukoba, iako se nadam da do toga neće doći. 

Postoji više razloga i vrlo je teško simplificirano posmatrati njihove odnose. Te zemlje su nakon iračke invazije na Kuvajt 1991. osnovale zaljevsko Vijeće za saradnju (GCC). Ova organizacija pruža platformu za zajedničko djelovanje, i to prije svega u domenu sigurnosti, jer pojedinačno nijedna zemlja članica nema kapacitet da se odupre eventualnoj agresiji. One imaju ogromne količine naoružanja, ali njihova vojna strategija i kapacitet da to naoružanje koriste je veoma ograničen.

Naravno, uvijek ima mogućnosti za destrukciju i uništavanje, ali ne i za pobjedu. Prema tome, zajednički odbrambeni kapacitet tih zemalja nije snažan i zbog toga se u tim zemljama nalaze brojne američke vojne baze, sjedište američke centralne komande Centcom je u Kataru i zrakoplovna baza, a 5. flota je u Bahreinu, a da ne govorimo o drugim bazama u Emiratima i Saudijskoj Arabiji.

Karakteristično je da su sve članice ove organizacije apsolutne monarhije. Osim toga, njihove vladajuće porodice su čak rodbinski vezane. Svi su oni dio jednog zajedničkog prostora i kulture. Ali, GCC nije monolitna organizacija, budući da polovina članica (Katar, Kuvajt i Oman) nema iste poglede na brojna regionalna politička pitanja ili pak nemaju isti odnos prema Iranu, najmoćnijoj zemlji regiona.

Čak unutar nekih članica GCC-a, kao što su npr. Ujedinjeni Arapski Emirati, postoje različiti pogledi o tome kako se postaviti prema Iranu, koji je ovim zemljama predstavljen od SAD kao najveća regionalna prijetnja i navodni sponzor terorizma, što naravno uopće nije tačno. Radi se o čistoj iranofobiji i propagandi koja se lansira iz Amerike, nekih evropskih zemalja, ali najviše iz Izraela. Ekonomija emirata Dubaija u 30 posto kapaciteta ovisi o trgovini sa Iranom, Dubai je stoga blaži prema Iranu od Abu Dabija, koji zauzima oštriji stav. Također, po pitanju rata u Jemenu Kuvajt i Oman se ne slažu sa saudijskom politikom i uništavanjem ove najsiromašnije zemlje razornim ratom, kako to čini Rijad. Čak i Emirati imaju nesuglasice s Rijadom u vezi s ovim sukobom, jer njihovi interesi nisu identični u svakom pogledu. Ujedinjuje ih jedino strah od iranskog utjecaja, ali ove dvije zemlje unutar Jemena imaju različite favorite.

Naravno, najveće neslaganje sa Katarom je zbog visokog diplomatskog profila koji Katar uživa i vanjske politike koju provodi. Vlasti u Rijadu Katar percipiraju kao rivala koji šteti interesima i ugledu i, evo, sada kažu i sigurnosti Saudijske Arabije. Kataru se zamjera što već više godina podržava Muslimansku braću i Hamas, kao njen palestinski ogranak. Za Emirate, KSA i Egipat to je 'teroristička organizacija'.

Oni Al Jazeeru smatraju okosnicom vanjske politike Katara i propagandnim mehanizmom za podršku tom tzv. terorizmu. Osim toga, ekonomska uloga Katara u svijetu direktno je suprotstavljena saudijskim interesima. Plin kojim Katar raspolaže sve je traženiji, a nafta više nije u prvom planu. Znači, ekonomski postoji rivalstvo i zavidnost prema Kataru.

INS: Čega se, zapravo, boji Saudijska Arabija?

Sve što Katar radi za Rijad je prijetnja, destabilizacija, širenje novih ideja, sprega političkog islama s medijima, diplomatijom, podrška Palestincima. To su subverzivne djelatnosti za Rijad i vladajuću porodicu koja strahuje od narodnog bunta, posebno od ideja Muslimanske braće.

Model saudijskog islama i načina vladavine je anahron, prevaziđen. Katar nudi novi pristup, novi model, novi brand koegzistencije islama, slobode, političkog aktivizma. Katar je glavni sponzor arapskog proljeća, a Saudijska Arabija je glavna kontrarevolucionarna sila koja je sve učinila da te promjene zaustavi u interesu očuvanja statusa quo. Zbog straha od Rijada i moguće agresije, Katar ima rezervne opcije. To je Turska, ali ne treba potcijeniti ni savez s Iranom, ako na to Katar bude prisiljen. Koalicioni odnosi kod Arapa se mijenjaju vrlo brzo. Rijad je u nekoliko navrata pokušao provesti smjenu režima u Dohi, ali bezuspješno.

Rijad smatra da je od 1995. godine, dolaskom emira Hamada, počelo subverzivno djelovanje Katara u odnosu na Rijad. Naravno, to jeste natjecanje, Katar je puno inovativnija zemlja, zemlja paradoksa, koja uspijeva da bude bliska i Iranu i Americi i čak Izraelu, ali i Palestincima, što pokazuje njenu sposobnost da uspješno balansira te odnose sa svima. To je danas očito postalo problematično, i ne vjerujem da će moći u tome do kraja ustrajati. Morat će napraviti neke ustupke. Dolaskom Trumpa u Bijelu kuću, taj se balans poremetio. Saudijska Arabija je, očigledno ohrabrena ,dobila zeleno svjetlo da se obračuna s Katarom. Ali, zbog Irana, Turske i različitih mišljenja unutar samog GCC-a politika izolacije Katara neće uspjeti.

Nezamislivo je da, recimo, Rijad brani jednu brutalnu diktaturu u Egiptu koja djeluje pod krinkom demokratije i da u tome ima podršku muslimana u svijetu. Ali, dok je Trump u Bijeloj kući, ove sile koje rade na očuvanju statusa quo u ime stabilnosti imaju stanovitu prednost. Vidimo da su Zapad i arapske zemlje izolirale Tursku i da čine sve što mogu da je oslabe. Jačanje Kurda ide u tom pravcu. U svakom slučaju, najnoviji sukob najviše ide u korist interesa Izraela, koji ima utjecaj na Trumpovu administraciju.

Naravno, Saudijci zamjeraju Kataru i na tome što pokušava kidnapirati naslijeđe Muhameda ibn Abdulvehhaba. Katarska porodica Al Thani je u srodstvu s njim. Bez monopola nad tim ideološko-vjerskim naslijeđem saudijska dinastija ne može opstati. To je ono što joj daje legitimitet u očima muslimana.

INS: Je li na pomolu sukob između Saudijske Arabije i Irana i kamo bi to odvelo današnji svijet? Saudijska Arabija je dobila ogromnu podršku Amerike, a Donald Trump je poručio kako Iran smatra najvećom terorističkom prijetnjom?

SOFTIĆ: Nije isključen takav sukob. Sjetimo  se da su zapadne sile isprovocirale sukob Iraka i Irana, koji je trajao osam godina. Naravno da je moguć takav sukob, ali odnos snaga danas je posve drugačiji. Iran je danas najsnažnija zemlja regiona, s ogromnim potencijalima u ljudstvu, nauci, tehnologiji, ali ponajviše u moralnoj opredijeljenosti da brani svoj suverenitet. To je jedina suverena zemlja na Bliskom istoku, slagali se mi s njima ili ne.

Ne bi to više bio samo Iran i Saudijska Arabija, jer Iran je danas veoma prisutan u Iraku, u Siriji. To bi bila velika katastrofa i sukob širokih razmjera s nesagledivim posljedicama u kojem Saudijska Arabija ne bi mogla pobijediti. Možda bi to bio i novi svjetski rat. Turska ne bi ostala po strani, a vjerovatno ni Rusija i Kina. Posebno Kina ima ogromni interes da ovaj region ostane miran i stabilan. Sukobi okolo se mogu tolerirati, ali ne i sukob u Zaljevu, jer to je žila kucavica globalne ekonomije. Nema alternative diplomatskim naporima. Osim toga, bio bi to, vjerovatno, kraj istočne provincije Saudijske Arabije, gdje se nalazi najveći izvor nafte, a u kojoj šiiti čine većinu kao populacija, ali i kao radnici na naftnim postrojenjima.

INS: Ko u ovom slučaju može biti uspješan medijator? Je li to Turska, koja ima i svojih problema, Kuvajt, koji je bio blizak Kataru, ali se naslanjao uvijek na Saudijsku Arabiju, ili pak neko treći?

SOFTIĆ: Nema boljeg i ispravnijeg rješenja od diplomatskih napora. Sve ostalo vodilo bi u sukob koji bi imao tragične posljedice za cijeli region. Katar nije Gaza i njegova izolacija je samo djelimično moguća. Osim toga, to bi dodatno približilo Katar Iranu, a jedan od razloga sankcija je upravo prigovor da Katar čak kolaborira s Iranom na štetu Rijada ili Abu Dabija, u što ja uopće ne vjerujem. Turska je već rasporedila svoje trupe u Kataru, jer u toj zemlji ima manju vojnu bazu.

Najbolji medijatori su upravo Oman i Kuvajt. Mislim da je to dobar pristup. Oni se razumiju. Turska je isuviše bliska Kataru da bi mogla igrati ulogu medijatora. Zapravo, Katar je jedini pravi saveznik Turske u regionu danas. Turska dolje više nema pravih prijatelja. Prema Turskoj postoji nepovjerenje zbog historijskih razloga. 

INS: Što bi, eventualno, mogao biti glavni zahtjev Saudijske Arabije i njihovih partnera prema Kataru? Je li to gašenje utjecajne Al Jezeere ili nešto o čemu javnost još nema prave informacije?

SOFTIĆ: Jasno je da Rijad traži promjenu vanjske politike Katara. Ali to nijedna zemlja sebi lako ne dopušta, posebno Katar, koji ima više od 355 milijardi suhog novca u državnom Sovereign fondu, dok je Saudijska Arabija na ivici bankrota. Umjesto da ulaže novac u svoju zemlju i poboljšava ekonomiju, Rijad daje novac na oružje i agresiju na druge zemlje, kao što je Jemen, ili mora kupovati američke dugove.

Radi se o tipičnom neokolonijalnom odnosu i reketu koji se provodi prema zemljama GCC-a od SAD. To je očito za sve koji imaju imalo klikera u glavi. Da bi učinio Ameriku ponovo velikom, Trump mora posvađati Arape, učiniti ih što nesigurnijim, okrenuti ih jedne protiv drugih, a uz to još ponajviše zastrašiti ih Iranom. To je najlakši recept za prodaju američkog oružja, bez čega američka imperija i njena žila kucavica vojni industrijski kompleks ne može preživjeti. Uskoro će i Katar biti prisiljen da kupi američko oružje, kad to učini, sankcije će splasnuti. Radi se o tipičnom neokolonijalizmu i reketu za koji je Trump veliki maher. 

Tražit će se promjena uređivačke politike Al Jazeere, ukidanje podrške Muslimanskoj braći, posebno Hamasu, protjerivanje nepodobnih ličnosti i sl. Rijad je udomio diktatora iz Tunisa Bena Alija, ali se Kataru brani da pruži gostoprimstvo vođama Hamasa. Ovdje se radi o izrazito jasnom i arogantnom odnosu Rijada koji želi dati do znanja da uživa podršku najmoćnije sile svijeta i da kao najveća zemlja treba da ima monopol nad politikom i nad kontrolom Zaljeva. A, zapravo, radi se očigledno o sukobu ideoloških vizija budućnosti Bliskog istoka u cjelini.