Piše: Zahir Albaik

Protekli dani svjedoče o značajnoj i ubrzanoj eskalaciji napetosti između Turske i Grčke, do te mjere da se javljaju prijetnje ratom i pribjegavanja vojnoj opciji.

Do toga je došlo nekoliko dana nakon što je Ankara najavila da namjerava početi s bušenjem nafte i plina u spornim područjima u blizini otoka Kreta, na osnovu zaključaka Memoranduma o razumijevanju koji su potpisale Turska i međunarodno priznata Vlada nacionalnog jedinstva u Libiji, prenosi Al Jazeera Balkans.

Grčki ministar odbrane Nikos Panagiotopoulos izjavio je u televizijskom intervjuu da je njegova zemlja spremna na sve kako bi zaštitila svoja suverena prava, između ostalog i na vojne akcije protiv Turske.

Turski predsjednik Reccep Tayyip Erdogan odgovorio je da "turske brodove za istraživanje na tom prostoru prate ratni brodovi i avioni, a svaka greška koju Grčka napravi bit će kažnjena".

U međuvremenu je turski ministar vanjskih poslova Mevlut Cavusoglu uporedio je jedne prilike grčkog ministra odbrane s razmaženim djetetom i zatražio od vlade njegove države da ga obuzda zbog njegovih izjava koje povećavaju napetost.

Tursko-grčki odnosi prolaze kroz tešku fazu napetosti kao rezultat neslaganja prisutnih kroz historiju oko kopnenih i morskih granica, teritorijalnih voda, zračnog prostora i pitanja otoka Kipra.

Tome treba pridodati nove sporove koji se tiču istraživanja nafte i plina u Sredozemlju, pitanja izbjeglica, grčkog pružanja utočišta odbjeglim ''turskim pučistima'', spora oko Aja Sofije i pitanja sukoba u regiji općenito, a posebno u Libiji.

Turska je 1996. oborila grčki vojni helikopter, usmrtivši trojicu oficira, a stvari su se gotovo razvile u ozbiljnu vojnu konfrontaciju.

Prošle godine se srušio jedan grčki ratni avion, a pilot je poginuo, nakon što su ga turski avioni presreli nad zračnim prostorom Sredozemlja. Bilo je tu i drugih incidenata koji su se ponavljali, zbog čega niko ne može garantirati da se neki od njih neće razviti vojni sukob.

Oprezan suživot

U tom kontekstu, turski novinar Ismail Kaya kaže da se, uprkos visokoj razini eskalacije, ovakva atmosfera ne smatra iznimnim slučajem koji vodi uvjerenju da je vojna konfrontacija veoma blizu ili da više nema diplomatskih opcija. Prema njemu, ono što se događa nije ništa drugo nego nastavak dugotrajnih neslaganja koja se ponavljaju, rekavši kako su dvije zemlje uvijek pronalazile načine da ublaže te napetosti.

Kaya za Al Jazeeru dodaje da nije moguće sa sigurnošću tvrditi da ovakva razina eskalacije neće dovesti do vojnog sukoba, posebno u svjetlu konstantnih koškanja između vojski dvije zemlje na kopnu, moru i u zraku. Uvijek je vladala bojazan da bilo kakvo slučajno vojno koškanje ili neplanirani incident mogu dovesti do vojnog sukoba velikih razmjera, jer ne prođe sedmica bez incidenta presretanja vojnog aviona ili vojnog broda, rekao je.

Dodao je da, zbog prirode odnosa dvije države koje su navikle na koegzistenciju uz neslaganja i sprječavanje da se ona razviju u izravni vojni sukob, postoje odbori iz ministarstava vanjskih poslova, odbrane i generalštaba dvije zemlje kako bi se odvijala kontinuirana komunikacija a neslaganja držala pod kontrolom.

Ovaj turski kolumnista ističe da će grčka delegacija posjetiti Ankaru u narednim danima kako bi razgovarala o posljednjim neslaganjima. Prema tome, ne vjeruje da postoji stvarna želja za sukobom u bilo kojoj od dvije zemlje, jer bi on mogao biti razarajući i mogao bi se proširiti i prerasti u regionalni i međunarodni sukob u slučaju da do njega dođe.

Kada je u pitanju evropski i američki stav prema eventualnom vojnom sukobu, Kaya smatra vjerovatnim da će Evropska unija stati na stranu Grčke, ali samo kroz izjave, osude i pokušaje vršenja diplomatskog pritiska na Tursku, a najviše što se može očekivati u evropskom stavu jeste uvođenje formalnih sankcija Ankari.

Iako je Grčka članica Evropske unije, Turska je jedna od starih članica Organizacije Sjevernoatlantskog pakta (NATO), što zemlje NATO-a, posebno evropske zemlje i Sjedinjene Američke Države, stavlja u težak i kompliciran položaj. To ih primorava da ne prave odabir strane na koju će stati u sporu i da ulože sve moguće napore kako bi se spriječilo izbijanje bilo kojeg izravnog vojnog sukoba između dvije zemlje, izjavio je kolumnista Kaya.

Istaknuo je da bi intervencija Sjedinjenih Američkih Država ili Evropske unije u korist Grčke vodila tome da se Turska okrene Rusiji, a time se pretvorila u rat na međunarodnoj razini, što je u cjelosti scenarij koji niko ne želi.

Rješenje je u dijalogu

Ali Bakeer, stručnjak za strateška pitanja i međunarodne odnose iz Ankare, smatra da su grčke prijetnje vojnom opcijom odraz neprijateljskih politika te zemlje u posljednje vrijeme, kroz koje Atina pokušava skrenuti pažnju na svoje rastuće protivljenje ulozi Turske u regiji, posebno na istočnom Sredozemlju.

"Umjesto da Atina krene u pregovore i dijalog, radije bira eskalaciju kroz sklapanje saveza i jačanje starih sa akterima retrogradne politike u arapskom svijetu, poput Assada u Siriji, Sisija u Egiptu i Haftara u Libiji. Također je počela istraživati mogućnost iskorištavanja zajedničkog neprijateljstva protiv Turske sa zemljama poput Ujedinjenih Arapskih Emirata i Saudijske Arabije", kazao je Bakeer.

Dodao je da Grčka nije nekadašnja imperija, i da je malo toga što joj dopušta da uđe u oružani sukob s Turskom, pa su pregovori i dijalog jedino raspoloživo rješenje za Atinu. Ipak, postoji mogućnost da bi neograničena podrška Evropske unije Grčkoj, pored postojećeg saveza sa ''retrogradnim'' arapskim režimima, mogla dovesti do toga da ova država sklizne u sukob nesagledivih posljedica s Turskom.

Bakeer je naglasio da će nedavni porazi Assada i Haftara u Siriji i Libiji, zajedno sa padom cijena nafte, malo smiriti polet Atine. No, najvažnije je da Evropska unija uzme u obzir učinke savezništva jedne od svojih država članica s "represivnim" arapskim režimima i preuzme inicijativu kako bi se pružila zajednička osnova za dijalog, umjesto da se Grčka potiče na sukob i uvlačenje Evropske unije u bitku koja može biti izgubljena.

Turski analitičari se slažu da se Grčka, koja se suočava s političkim i ekonomskim problemima i vojnom slabošću, uopće ne usuđuje suprotstaviti Turskoj ili razmišljati o ulasku u vojne sukobe s njom, te ističu kako se Grčka uvijek pokušava okrenuti Evropi kako bi je zaštitila.