Goldstein: Blajburška komemoracija je manipulacija koja se prelila u BiH

Goldstein: Blajburška komemoracija je manipulacija koja se prelila u BiH

Iz molitvi treba biti isključena bilo kakva politika, a komemoracije na Bleiburgu proteklih godina pokazuju da je to politički događaj u koji je uključena manipulacija i mistifikacija prošlosti gdje se na krivi način prikazuju događaji za vrijeme i na kraju Drugog svjetskog rata, ističe profesor historije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu Ivo Goldstein.  

U razgovoru za Al Jazeeru, autor brojnih naučnih i stručnih knjiga, uključujući knjigu Jasenovac i Bleiburg nisu isto (zajedno s ocem Slavkom, 2011) i monografiju Jasenovac iz 2018. godine, objašnjava kako su događaji iz 1945. godine puno kompleksniji i kompliciraniji nego što bi današnji organizatori komemoracija na Bleiburgu, u Zagrebu i Sarajevu željeli, prenosi Al Jazeera Balkans.

“Kao što će se komemorirati nevini ljudi koji su stradali na tom prostoru, volio bih da se isto tako kaže da je u kolonama vojske NDH bilo i mnogo ratnih zločinaca. Trebalo bi nedvosmisleno osuditi ustaški režim, koji je uveo režim terora i na temelju takve politike desetke tisuća ljudi progonio i odveo u smrt”, ističe Goldstein.

Objašnjava i da je komemoracija na Bleiburgu hrvatska specifičnost kao proizvod neprikladnog odnosa prema prošlosti u čije je tumačenje ušla jedna nacionalistička i šovinistička nota. Sve to, prema njegovom mišljenju vodi ka relativizaciji zločina što je generalno pogubno za kulturu sjećanja. Ovo je pogotovo opasno za Bosnu i Hercegovinu, u čijem će se glavnom gradu održati komemoracija i misa za žrtve Bleiburga, pod pokroviteljstvom Sabora Hrvatske. 

  • Kako komentarišete odluku da se u Sarajevu, u kojem su za vrijeme Nezavisne države Hrvatske ubijene i odvedene u logore hiljade građana, organizuje molitva za žrtve Bleiburga?

Svaka misa koja se drži u crkvi pa i misa zadušnica jest molitva za dušu pokojnika te bi morala biti isključivo molitva. Katolička teologija naučava da bi to trebalo biti u punoj predanosti Bogu, što znači da bi trebala biti isključena bilo kakva politika iz te mise. Mi smo vidjeli na Bleiburgu i u takvim prilikama, da je u te mise itekako bila uključena politika, da je uključena jedna povijesna manipulacija i mistifikacija, da se na krivi način prikazuju događaji za vrijeme i na kraju Drugog svjetskog rata, i to je ono što je apsolutno neprihvatljivo. 

Bilo je među visokim katoličkim dužnosnicima koji su u govorima na Bleiburgu spomenuli Jasenovac, odnosno spomenuli su žrtve ustaškog režima, i tražili su isto tako da se o njima vodi računa, ali to je bila manjina. Valja pridodati da je na Bleiburgu bilo i islamskih vjerskih dužnosnika koji su govorili u istom tom neprihvatljivom tonu. 

Moramo se vratiti u 1945. godinu. Što se dogodilo na onom što se naziva ‘križni put’? Početkom svibnja 1945. oko 100.000 vojnika oružanih snaga NDH, i otprilike 50.000 civila, krenulo je prema austrijskoj granici u bijegu pred partizanima. Na putu su se vodile bitke čak i nakon 9. svibnja, dana kada je službeno u Evropi završio rat. Bilo je obostrano velikih gubitaka. Neki uopće nisu stigli do Austrije, kako vojnici, tako i jedan dio civila koji su stradali kao kolateralne žrtve. Neki su bili zarobljeni u Sloveniji. Neki su uspjeli prebjeći u Austriju i od tamo ih je britanska vojska pustila da idu dalje prema zapadnim zemljama a neke je vratila natrag u Jugoslaviju.

Po zarobljavanju mnogi su bili ubijeni bez suda, i u tom smislu je počinjen ratni zločin i zločin protiv čovječnosti, ali treba reći da je među onima koji su ubijeni bilo i ratnih zločinaca. Prvo, to su bili pripadnici oružanih snaga NDH, države koja je bila zločinačka i izdajnička. To nije bila nikakva hrvatska država, kako joj to ime govori. Naime, kakva je to hrvatska država bez Dalmacije, Hrvatskog primorja, bez Baranje, Međimurja, ali koja integrira čitavu Bosnu i Hercegovinu? Osim toga, to nije bila nezavisna država, to je bio njemačko-talijanski ili nacifašistički protektorat, svojevrsna kolonija, gdje su s jedne strane Nijemci a s druge strane Talijani imali pune ovlasti i za njih nevažne poslove prepuštali su ustaškim vlastima. Drugo, među tih 100.000 vojnika bilo je više tisuća onih koji su tokom rata okrvavili ruke i koji bi na svakom sudu koji bi ih sudio i 1945. i sve do dana današnjega bili osuđeni na najteže kazne. 

Osim toga, u priči koju nam serviraju organizatori bleiburške komemoracije i drugi iz tog ideološkog tabora tvrdi se da su stradali ljudi zato što su Hrvati. Nisu tamo stradali ljudi zato što su Hrvati, nego zato što su bili integrirani u vojni ili politički aparat NDH ili su bili bliski njemu. Prema tome, kada iz te perspektive gledamo na događaje iz 1945, onda vidimo da je to puno kompleksnije, kompliciranije, nego što bi današnji organizatori tih događanja na Bleiburgu, u Zagrebu i Sarajevu željeli. Vidio sam da Biskupska konferencija BiH očitovala o ovoj krajnje nezgodnoj situaciji da se drži misa u centru Sarajeva. Ukoliko bi to bila nepolitička misa onda bih mogao prihvatiti to rješenje, ali je pitanje kako to izvesti.

  • Međutim, misa je pod političkim pokroviteljstvom...

Da. Reći će se da je bilo nevinih ljudi među tim žrtvama, ali isto tako treba reći da je tamo bilo zločinaca, i to imenom i prezimenom. Jedan od najpoznatijih jasenovačkih koljača Miroslav Filipović Majstorović, bivši franjevac, koji je 1942. izbačen iz franjevačkog reda upravo zbog sudjelovanja u genocidnim akcijama, po slomu NDH uspijeva se prebaciti u Austriju, ali ga Britanci predaju jugoslavenskim vlastima, potom je doveden u Zagreb i tu osuđen na smrt.

Jednog od zapovjednika jasenovačkog logora Ivicu Matkovića kojeg su zatočenici okarakterizirali kao "bestijalnog zločinca", "okorjelog zlikovca", "nervčika", "krvoloka", "krvnika", "poznatog po zvjerstvima", jednog od "najistaknutijih krvnika", zarobili su pripadnici Jugoslavenske armije negdje u Sloveniji i ubrzo nakon predaje pogubili u Kranju. Dakle, Matković nije ni došao do suda. Da li bismo ga trebali žaliti? Da li bismo sada trebali roniti suze nad njegovom tragičnom sudbinom?  Tu je, primjerice, bio i jedan od manje poznatih jasenovačkih zločinaca Ante Zrinušić koji je uhvaćen na kraju rata i osuđen u Zagrebu na smrt. Dakle, dokazi su za mnoge vrlo jasni i nedvojbeni, od te se činjenice ne može pobjeći.

No, u vojnoj koloni koja je išla u Austriju bio je i priličan broj mladića 1927. i 1928. godišta iz raznih dijelova NDH, uključujući i Bosnu i Hercegovinu koji su mobilizirani u posljednjoj velikoj mobilizaciji ujesen 1944. godine. I oni su povučeni prema Bleiburgu, a nisu mogli biti ni za šta krivi. Po zarobljavanju su oni, kao najmlađi, uglavnom brzo puštani kućama ili bili mobilizirani u partizanske jedinice, ali bilo je i onih koji su poginuli kao lateralne žrtve posljednjih bitaka, ali i smaknuti po zarobljavanju. Ako se na sarajevskoj misi budu oni komemorirali, onda je to u redu.

No, treba reći da je među poginulima bilo i ratnih zločinaca. Najvažnije bi bilo da se nedvosmisleno osudi ustaški režim, koji je uveo režim terora i na temelju takve politike desetke tisuća ljudi progonio i odveo u smrt. Da li su to organizatori mise u Sarajevu voljni i kadri učiniti, ne znam. Da li je uopće moguće pomiriti sve te proturječne zahtjeve, također ne znam.

Kompletan intervju možete pročitati OVDJE.

Komentari (0)

Još uvijek nema komentara. Postavite prvi komentar!

Ostavi komentar