Ruska pravoslavna crkva aktivno se miješa u vanjskopolitičke odnose u Bosni i Hercegovini čemu svjedoči i nedavno objavljeni intervju na jednoj od televizija u Republici Srpskoj sa vladikom gorodeckim i vetluškim Avgustinom.
Ruska pravoslavna crkva posljednjih godina igra veoma važnu ulogu kako na ruskoj tako i na bosanskohercegovačkoj sceni, piše EpiCentar.
Posljednjih godina rusko sveštenstvo započelo je niz “posjeta” gradovima u Republici Srpskoj. Ruski analitičari u svojim analizama, navode jasnu vezu Kremlja i Ruske pravoslavne crkve. Za obezbjeđivanje legitimnosti poteza Kremlja i javne podrške za spoljnu politiku, uvijek je stajala Ruska pravoslavna crkva. Tako je Crkva sve više uticala na politički mentalitet i stratešku kulturu Kremlja.
U intervjuu vladika Avgustin ne libi se kazati kako Bosna i Hercegovine ne bi trebala da ide putem evroatlantskih integracija. Također, ponosno ističe kako je u crkvi Svetog Save propovijedao na ruskom jeziku tako da se s pravom može konstatovati kako je Ruska pravoslavna crkva u misionarskoj kampanji na srpske crkvene svetinje.
Vladika Avgustin važi za glorifikatora ruskog predsjednika Vladimira Putina i kreiranja zajedničkih “programa” ruskog i srpskog naroda.
Avgustin je od ranije poznat i kao jedan od začetnika igradnje srpsko-ruskog hrama i duhovno-kulturnog centra u banjalučkom naselju Aleja centar, koji se gradi u čast ruskog cara Nikolaja II, odnosno porodice Romanovih. Planiran je da se prostire na nevjerovatnih 6.000 kvadratnih metara, a opštepoznato je gdje su kulturnjaci i humanitarci tu su i ruski obavještajci.
Dvije godine od svečanosti polaganja kamena temeljca, nisu otpočeli radovi, kompleks budućeg hrama je ograđen, a u unutrašnjosti se vidi samo postavljena dizalica.
Odgovor na pitanje zašto nema radova niko od nadležnih vlasti u Banjoj Luci nije se usudio ili smio da kaže. Ipak, s razlogom se postavlja pitanje koja je konkretna namjera ovog hrama koji će biti dimenzijama veći i od najveće Crkve Svete Trojice u Banjaluci.
Pored srpsko-ruskog hrama i duhovno-kulturnog centra u Banjaluci, u Republici Sprskoj postoji još nekoliko značajnijih ruskih hramova što potvrđuje njeno aktivno prisustvo na ovim prostorima.
Srpsko-ruski duhovni centar pravoslavlja kod Manastira Svete Matrone Moskovske i rusko etno-selo u dobojskom naselju Ritešić otvoreno je krajem 2019. godine uz prisustvo političkog vrha Republike Srpske kao i ambasadora Ruske Federacije u BiH Petra Ivancova koji je najavio i otvaranje Ruskog vojnog muzeja u bliskoj budućnosti.
Pored toga, na istom mjestu je otkrivena i spomen-bista ruskom caru Nikolaju Drugom, čije postavljanje je organizovalo Udruženje srpsko-ruskog prijateljstva.
U Istočnom Sarajevu ispred galerije “Kućanski” otkriveno je spomen-obilježje preminulom ruskom ambasadoru u UN Vitaliju Čurkinu u organizaciji Udruženja građana “Istočna alternativa”, te uz podršku Ambasade Ruske Federacije u BiH.
U Višegradu, na uzvišenju Grad otkriven je spomen-krst veličine preko pet metara u čast ruskim dobrovoljcima koji su poginuli kao pripadnici Vojske Republike Srpske tokom ratnih godina u BiH. Skandalozno je bilo pojavljivanje ruskog dobrovoljaca Vladimira Isidorova tokom otkrivanja spomen-krsta. I pored toga što se spomenik nalazi na području Republike Srpske, podignut je stranom ratniku. Važno je spomenuti kako je jedan dio ruskih dobrovoljaca koji su ratovali u BiH, među kojima je bio i Igor Girkin Strelkov, podigao pobunu i ratovao u Ukrajini. On je jedan od optuženih za obaranju malezijskog putničkog aviona na istoku Ukrajine, kada je poginulo 298 putnika i članova posade.
Ruski vojnici tokom svog ratnog “angažmana” u BiH podigli su Rusku crkvu Svetog Aleksandra Nevskog u Loparama, a uskoro se očekuje i organizovanje duhovnog srpsko-ruskog kulturnog centra.
U Ugljeviku, ruski vojnici i oficiri iz sastava SFOR-a podigli su hram posvećen Svetom Aleksandru Nevskom.
Kada je Crna Gora u pitanju, opštepoznata je činjenica kako su predstavnici Ruske pravoslavne crkve pozivali i javno prisustvovali litijama dok su se s druge strane protivili ranije donešenoj zakonskoj regulativi.
Rusija je imala umiješane prste i u državnom udaru u Crnoj Gori gdje još uvijek širi svoj maligni uticaj.
U više crnogorskih gradova održani su molebani i litije Srpske pravoslavne crkve (SPC) protiv Zakona o slobodi vjeroispovijesti. Šokantna je činjenica kako je litiju u Podgorici, nakon molebana u Hramu Hristovog Vaskrsenja, predvodio mitropolit Onufrije iz Ukrajinske pravoslavne crkve Moskovskog patrijarhata.
Nakon gradnje hramova Ruske pravoslavne crkve u Republici Srpskoj, s pravom se može kazati kako je došlo do pojačanog uticaja Rusije, a u medijima se sve češće potenciraju političke, kulturne i vjerske veze kojih, istorijskih gledano, nikada nije ni bilo.
Ipak, postavlja se pitanje da li će uticaj Ruske pravoslavne crkve proći neopažen kod Srpske pravoslavne crkve uzimajući u obzir raniju situaciju u Sjevernoj Makedoniji kada je došlo do sukoba sa Grčkom pravoslavnom crkvom.
Ruski uticaj je aktueliziran i na drugim društvenim poljima, a posebno osnivanjem Društva srpsko-ruskog prijateljstvo „Bratstvo“. Pojačan je uticaj i na akademsku zajednicu u Bosni i Hercegovini. Njihov cilj je jasan: promocija ruske kulture i jezika, lobiranje ruskih ekonomskih interesa kao i onih političkih, te pomoć u očuvanju spomenika i drugih istorijskih mjesta koja obilježavaju zajedničku borbu Rusa i Srba.
O tome koliko je jak ruski uticaj u BiH i regionu svjedoči i osnivanje niza proruskih udruženja, a neka od njih su: „Akademija slavistike Moskva“, „Društvo rusko-srpskog prijateljstva Moskva“, „Društvo srpsko-ruskog prijateljstva Beograd“, „Društvo bjelorusko-srpskog prijateljstva Minsk“, „Sveruski društveni pokret ‘Kosovski front’“, STP „Riznica“, Ruski kulturni centar „Ruski mir“, SOZ Banja Luka, Obrazovno-rodoljubiva organizacija „Stяg“ Moskva, NUB RS, te mnogi drugi.
I pored pokušaja pisanja nove istorije u Republici Srpskoj, teško je naći bilo kakvu poveznicu između BiH i Rusije, a još manje njenog entiteta.
Uprkos ogromne razdaljine, svaki građanin sa pravom se pita koje su to kulturne i istorijske veze ruskog i srpskog naroda i zašto je Rusija u ovolikoj mjeri prisutna u BiH.
Još uvijek nema komentara. Postavite prvi komentar!