Prof. dr. Senadin Lavić: “Kraj ideologije” i moć ideologije tržišta

Prof. dr. Senadin Lavić: “Kraj ideologije” i moć ideologije tržišta

...Narasla idiosinkrazija ne može se sakriti ničim. Čini se, između ostalog, da je opravdano gađenje i umna preosjetljivost prema barbarima koji opsjedaju civilizirane oblike života već decenijama – pa čak i u dobu pandemije virusa corona! Ali, rad pojma – mišljenje – ničim se ne može zaustaviti.

Paraziti, koji su na bosanskoj nesreći, kontroli medija (informacija) i zloupotrebi religije izgradili vlastite pozicije moći, iza sebe ostavljaju istu pustoš kao virus “VS19-21” ili pandemija virusa corona. Pitanje je pred nama: za koga ili zbog koga postoji država uopće?

VEZANI TEKST >>>Prof. dr. Senadin Lavić: Bosna, virus “Velika Srbija” i velikosrbijanska hegemonija

Ovo se može kazati i drugačije: zašto, na osnovu čega ili s kojim pravom jedna grupa ljudi preuzima državu u svoje ruke i koristi je za svoje vlastite političke ideje i poslovne interese?

Odveć je teško strateško pitanje postgenocidnog društva u dobu pandemije virusa corona – kako se orijentirati i osigurati red, prosperitet, slobodu i sigurnost građanima Bosne? U tom konfuznom stanju sistemi obrazovanja i zdravstva postaju meta i instrument partijskih i tajkunskih grupacija društva koje u tome “otkrivaju” unosan posao. Tako antidržavni partijski
sistem bez sistema pod svoju kotrolu stavlja diplomatiju, sudstvo, obrazovanje, zdravstvo, policiju, finansije, upravu...

Gdje su država, institucije sistema i građani? Lokalni tajkuni u “prvobitnoj akumulaciji kapitala” ponekad nalikuju neoliberalnim kraljevima kapitalizma! I jedni i drugi se u kriznim stanjima pokušavaju dalje bogatiti, dok hiljade ljudi ostaju bez posla.

“Kraj ideologije” i moć ideologije tržišta. Neoliberalna ideologija tržišta se pojavljuje kao antiideologija, ali je, ustvari, najmoćnija ideologija povijesnog časa u kojoj se akumulira moć i tiranija. Neoliberalizam je ideologija koja želi cjelokupno društveno događanje pretvoriti u jedno veliko tržište, ili, drugim riječima, to je pokušaj da se cjelina ljudskog djelovanja prevede
u oblast tržišta. Za taj zadatak podređuju se ekonomske, obrazovne (idejne), pravne i političke instance.

Čini se da u nekim moćnim državama svijeta porastao antagonizam prema znanstvenicima, ekspertima, specijalistima i znanju općenito. Oni smetaju neoliberalnim pothvatima oko javnog zdravstva i javnog obrazovanja ljudi. U kriznom stanju vlast i čuvari neoliberalnog kapitalizma daju prednost savjetima „poslovnih lidera“ umjesto savjetima znanstvenika-infektologa da bi se vodila uspješna borba protiv pandemije virusa corona. Interesi neoliberalnog kapitalizma, pokazuje se, uvijek su iznad hiljada ljudskih života.

U novijem dobu posmatrano, proces negiranja znanstvenika koji izražavaju skepsu naspram neoliberalnih vrijednosti, otpočeo je već jasno s R. Reganom, M. Thatcher i nastavio se s D.Trumpom i balkanskim političkim sistemima postsocijalizma. Negiranje corone i zabranu govora o tome opakom virusu uveo je Gurbanguly Mälikgulyýewiç Berdimuhamedow, predsjednik Turkmenistana – i tako “rješio” problem! Iz krajnosti u krajnost ljulja se svjetski poredak čovječanstva u borbi za zdravlje i opstanak. Pitanje oko sporne “kontrole znanja” pokazuje se kao ključno pitanje demokratskog društvenog poretka.

Kada velike kompanije ili vlasnici tih kompanija i najbogatiji ljudi epohe neoliberalnog kapitala na Zapadu direkto utiču
na oblikovanje i razvijanje znanja o virusu corona i bolesti COVID-19, onda je sasvim jasno da oni sudjeluju u kontroli znanja nad nekom pojavom. A to je onda neograničena moć!

Neoliberalni kapitalizam je vođen stalnom tendencijom ka umanjivanju državnih ovlasti. Tako se državno finansirano zdravstvo i školstvo planski zamjenjuju privatnim zdravstvom i privatnim obrazovnim ustanovama. Možda to u Engleskoj i Kanadi nije uopće loše!? Isto tako, dolazi do privatizacije državne banke i preduzeća. Neoliberalizan hoće da “oslobodi” državu velikog broja poslova, ovlasti i obaveza i da na tom ostvari svoju poslovnu poziciju. Sve treba postati privatizirano – smatra neoliberalizam i onda pustiti da tržište regulira odnose.

Neoliberalizam daje obećanje da će sve one usluge, koje su pružale javne ustanove, u tržišnoj utakmici postati jeftinije i kvalitetnije. Da li naracija neoliberalizma o tržištu kao mjeri ljudskih odnosa vodi u sve veću nejednakost među ljudima i stvaranje dva sloja – malo bogatih na vrhu i mnogo siromašnih na dnu društvene ljestvice? Pritom, nestaje srednji društveni sloj.

Ljudi u Bosni uvijek su pomalo zatečeni i izgubljeni. Sve ih nekako iznenadi. Povijesni lomovi, agresije, pandemije... Oni tako naivno posluže za “velike projekte” u kojima uglavnom završe kao pješadija u blatu. Ali, i to je neko iskustvo i, naravno, znanje. Ljudska znanja su uvijek socijalna znanja (Kenneth Gergen) ili, simplificirano rečeno, nema znanja bez društvenog konteksta.

Možda je veliki znak naivnosti i neznanja kada pojedinci i grupe ljudi uče o svijetu najteže lekcije “preko svojih leđa”. Nisu li, međutim, to najbolje lekcije za ljudski opstanak? Čini se da takve lekcije ipak daju rezultat u sabiralištima povijesti?! Bez obzira na sve, bosanski brod ipak plovi kroz buru...

Stoga, oprezno govoreći, čovjek mora biti ponosan kad vidi da sposobni bosanski ljudi vlastitim inovacijskim duhom ponovo spašavaju život od katastrofe – radnici, majstori, inžinjeri, ljekari, poduzetnici, znanstvenici, odgovorni političari, dijelovi vlasti, novinari... To znači da u ovoj zemlji ima nade, razloga za život i stvaranje. Sposobni ljudi, oni mirni, skromni, nenametljivi,
umni, odvažni, koji u kriznom stanju iznalaze rješenja u raznim oblastima društva, uzdaju se u
svoje zlatne ruke i um, u vlastitu disciplinu i poštovanje ljudskog života.

(Autor je profesor Fakulteta političkih nauka u Sarajevu)

(Kraj)

Komentari (0)

Još uvijek nema komentara. Postavite prvi komentar!

Ostavi komentar