Bol, samoća, strah u 12 priča oboljelih od COVID-19

Bol, samoća, strah u 12 priča oboljelih od COVID-19

Osjećaj da smrt vreba na bolničkom odjeljenju, samoća, očaj, užasnutost, bijes, potreba da se tjeskoba podijeli s nekim… dvanaest ljudi iz raznih dijelova svijeta ispričalo je svoje emotivne trenutke o boli i strahu koje izaziva COVID-19, prenosi Al Jazeera Balkans.

    Vrtuljak smrti

Park Hyun, 47-godišnji južnokorejski inženjer, bio je zdrav čovjek i mislio je da "korona virus nije njegov problem". Sve dok nije završio na odjelu intenzivne njege u bolnici u Busanu.

Počelo je s grloboljom i suhim kašljem, rekao je. Nekoliko dana poslije već je hvatao zrak i onesvijestio se dok je čekao rezultate testiranja.

Pošto je bio pozitivan, primljen je u bolnicu gdje mu se stanje mijenjalo iz sata u sat te je nekoliko puta pomislio da će umrijeti. "Bilo je to kao vrtuljak smrti", rekao je.

"Osjećao sam se kao da mi debela ploča leži na grudima i kao da ih netko istovremeno probada iglama".

Osam dana i dva negativna testa poslije, otpušten je iz bolnice.

"Bio sam u lošoj situaciji", kaže Park.

Svaki put kad se osjećao malo bolje, želio je nešto napisati prijateljima. "Mislio sam da mi je to zadnja prilika da napišem nešto u životu".

    Smrt se prikrada

Kardiolog Fabio Biferali proveo je osam dana "izoliran od svijeta" na ortodontskom odjelu rimske bolnice koji je preuređen u odjel intenzivne njege.

"Imao sam čudne bolove, kao da mi netko sjedi na leđima", rekao je.

 "Terapija kisikom je teška, potraga za radijalnom arterijom bolna je. Radili su to dvaput dnevno. To što sam ljekar mi je pomoglo da podnesem bol. Neki drugi očajni pacijenti vikali su, 'dosta, dosta'".

Najteže mu je bilo noću, samom sa strahovima.

"Nisam mogao spavati, sobu je preplavila tjeskoba. Tijekom dana dolaze ljekari, dolaze sestre, dostavljaju hranu".

"A noću, noću dolaze samo noćne more. Smrt vreba", opisao je.

Sjeća se da je medicinsko osoblje bilo potpuno prekriveno. "Mogao sam im vidjeti samo oči, brižne oči, i čuti im glas. Oni su mi ulijevali nadu".

Kaže da mu je u tim danima najviše nedostajala porodica.

"Bojao sam se da ih više nikada neću vidjeti i zagrliti. Dopustio sam da me očaj preplavi".

    Do vrata pakla i natrag

Wan Chunhui (44), kaže da je bio "prestravljen" kad je čuo dijagnozu, ali sad misli da mu je put do "vrata pakla i natrag" promijenio pogled na život.

Proveo je 17 dana u privremenoj bolnici u Wuhanu, izvorištu pandemije.

"Sad na život gledam drugačije. Miran sam, potpuno spokojan… Bio sam do vrata pakla i vratio se. Na svoje sam oči gledao kako drugi umiru, to me promijenilo".

Dobio je temperaturu i prvo se odlučio samoizolirati kako bi zaštitio porodicu. Kako mu nije bilo bolje, otišao je u bolnicu, pješačio je do nje sat vremena.

Ljekari su mu propisali antibiotike i kazali mu da se zatvori u kuću jer u bolnici nije bilo dovoljno kreveta.

"Bio sam prestravljen. Ali kasnije sam prigrlio situaciju takva kakva jest i natjerao se da mislim pozitivno. Paničarenje nema smisla", rekao je Wan.

Suprug i otac devetogodišnje kćeri, prije korona virusa imao je samo problem s visokim pritiskom.

O svojoj bolesti vodio je internetski dnevnik, ali ga je težak kašalj prisilio da ponovo ode do bolnice. Prevezli su ga u jednu od dvije poljske bolnice koje je Wuhan podigao u rekordnom roku.

Ispričao je da je medicinsko osoblje bilo loše zaštićeno, tako da je naprimjer cipele prekrivalo vrećama za smeće.

    Vjerna crkvi

Song Myung-hee (72), bila je zabrinuta da će umrijeti sama pošto se zarazila na obredu u crkvi Shincheonji u Daeguu, epicentru zaraze korona virusom u Južnoj Koreji.

Song je preventivno bila izolirana u svome domu, ali nekoliko dana nije imala simptome, a zatim je počela jako kašljati.

"Uopće nisam mogla spavati", rekla je. "Trajalo je to dva dana".

"Tada mi je lice počelo oticati. Uplašila sam se da ću umrijeti sama".

U Daeguu više nije bilo slobodnih bolničkih kreveta pa su je prevezli u bolnicu u Seongnam, 220 kilometara dalje.

"Tada mi je laknulo, više nisam bila sama".

Iako se vođa crkvene zajednice Shincheonji, tajanstvene vjerske grupe, izvinio za odgovornost te sekte u širenju korona virusa, i uprkos molbama njene porodice, Song je odlučna ostati pripadnica te zajednice.

"Ne napuštam svoju crkvu, nije me briga šta ljudi govore".

    Dolazi u valovima

"Najbolji opis - borite se za zrak kao da ste na visokoj nadmorskoj visini", rekla je 28-godišnja Južnoafrikanka Christine.

Dva dana nakon kontakta s bolesnim kolegom osjetila je prve simptome i potvrđen joj je COVID-19.

Nedugo potom obolio je i njen partner Dawie (30).

Par je u samoizolaciji nastavio raditi od kuće. Ponekad su mislili da pretjeruju, jer bilo je dana kada su se osjećali dobro, rekao je Dawie.

"U jednom danu stanje se promijeni i nekoliko puta. Osjetite drhtavicu, pa vam poslije bude dobro. Meni je najgore bilo prošle sedmice. Stvarno sam jedva disao pa sam zvao ljekarku. Rekla mi je da pazim na znakove da ne dobivam dosta kisika, na primjer da mi nokti ne poplave", ispripovijedao je Dawie.

    Očaj u vlastitu domu

Francuskoj domaćici i majci troje djece Djemili Kerrouche najteže je bilo gledati kako se troje njene djece muči da prati nastavu i piše zadaće dok su bila zatvorena u kući.

Pošto su se kod nje već razvili simptomi, nosila je rukavice i masku u kući i nije željela dotaknuti hranu, no dvoje od njeno troje djece - u dobi od šest, 11 i 19 godina - već je kašljalo.

"Djeca su sama bila pod pritiskom, jer su željela uspjeti u školi", kaže ta 47-godišnja majka iz Mulhousea u istočnoj Francuskoj, gradu teško pogođenim pandemijom.

"Nastavnici su im zadavali zadaću kao da je stanje redovno", rekla je.

"Najstarija kći pripremala se za maturu i vidjela sam je da plače kada nije uspijevala, a nisam je mogla zagrliti, utješiti je, pomoći".

"Moral mi je pao na dno. Ne mogu prestati plakati...."

     Šok i samoća

Marisol San Roman, sociologinja i studentica iz Argentine, bila je šokirana kada je doznala da je zaražena i opisala je "potpunu samoću" koju je osjetila.

Vjeruje se da se zarazila prije povratka u Argentinu, na oproštajnoj večeri u Madridu održanoj pošto se zatvorio Institut za poslovni menedžment na kojem je studirala.

"Imam 25 godina, mlada sam, zdrava - to je neshvatljivo", govori o šoku koji je doživjela.

Izbjegavao ju je 65-godišnji otac s kojim živi, ostavljao joj je hranu na pragu, na ulazu u njenu sobu.

Sama je liječila oboljela pluća i mjerila zasićenost kisikom. "Korona virus je bolest koja se boluje u samoći, potpunoj samoći".

Njena priča postala je viralna kada je dala intervju medijima putem Skypea, a primila je nekoliko uvreda putem socijalnih mreža zato što se vratila u svoju domovinu prenoseći virus.

Pokušala je zaustaviti stigmatizaciju. Na svom instagramu napisala je da želi biti neka vrsta društvene svijesti, upozoravati ljude da budu svjesni, "da se ne šale s bolešću i da to što su mladi ne znači i da su imuni te da korona virus nije gripa".

    Podjela iskustva

Poduzetnice Julia (27) i Megan (35) željele su podijeliti svoje iskustvo s drugima jer su bile među prvih 50 zaraženih osoba u Južnoj Africi.

Zarazile su se s tri člana porodice na skijaškom izletu u Švicarskoj, vjerojatno u baru.

Te dvije žene nisu željele objaviti svoje puno ime i kriju se iza računa na instagramu @livingcoronapositive na kojem su dokumentirale svoje ozdravljenje, odgovarale na pitanja i željele "unijeti malo svjetla i pozitive u ova mračna vremena".

Iskusile su različite verzije simptoma, neke blage, neke koji su trajali sedmicama, kažu Julia i Megan.

O testiranju su otkrile da nije "nimalo ugodno kada ti stave velik štapić u nos, no to traje kratko".

Sve žele podsjetiti se da su "stres, tjeskoba i panika normalne ljudske reakcije na nešto tako veliko i nepoznato kao što je ova pandemija".

"I zato, molimo vas, budite blagi prema voljenima koji izgube kontrolu. Njima treba vaša ljubav, potrebno je da ih umirite", poručuju.

    Bijes

Francuz Charlie Barres (29), zaposlen je u bolnici kao fizioterapeut i brine ga opterećenje koje pandemija izaziva na zdravstveni sistem.

"Upozorenja o stanju državnog sistema nisu od jučer. Ne tako davno, medicinsko osoblje je štrajkovalo... A sada sistem eksplodira, u bolnicama je katastrofalno stanje", rekao je.

Oženjen i otac dvogodišnjeg sina, morao se izolirati u svom domu u Parizu pošto se bolest pojavila u obliku povišene temperature i suhog grla.

Ljekar je postavio dijagnozu. "Testovi su skupi i njih čuvaju za složenije slučajeve", objašnjava Bares.

Dva dana osjećao se loše, a zatim, postupno se počeo oporavljati. Sin mu je također obolio, a supruga je dobila glavobolje i  grlobolju.

    Nulti pacijent

Učiteljica Lorena (33), ispričala je da njezina 71-godišnja tetka bila "nulti pacijent" u Ekvadoru. Vratila se s turističkog putovanja u Španiji i učestvovala na porodičnom slavlju s 30 drugih osoba krajem februara u gradu Babahoyu.

"Već po dolasku dolasku nije se osjećala baš dobro... Rekla nam da joj se činilo kao da je imala povišenu temperaturu na putu i da je mnogo ljudi kašljalo" u avionu kojim se vraćala

Njena je tetka smještena u bolnicu gradu Guayaquilu, žarištu epidemije u Ekvadoru i virus joj je potvrđen sedmicu poslije.

Cijela se porodica zatim izolirala i testirala, a kad je bivša ministrica zdravstva Catalina Andramuno objavila na televiziji da je pet osoba oboljelo shvatili su da govori o njima, ispripovijedala je Lorena.

Njena tetka je umrla, a više od deset članova obitelji bilo je zaraženo, uključujući Lorenu koja se oporavila.

Komentari (0)

Još uvijek nema komentara. Postavite prvi komentar!

Ostavi komentar