Ničeg u mog babe nije bilo previše, a opet nam je dao sve...

Ničeg u mog babe nije bilo previše, a opet nam je dao sve...

Piše: Tarik Đođić

Moj otac, na primjer, nikad nije imao auto. Skupo mu bilo, nije sebi mogao priuštiti. Onda je sebi rekao, kad ne mogu auto, šta će mi i vozačka.

Moj otac, na primjer, nikad nije jeo po kafanama i restoranima. Skupo mu bilo, a nije imao ni vremena, valjalo je stići i na posao, i u bašču, i na njivu, i u šumu, i šaha sa ljudima poigrati. Ljepše mu bilo jesti kod kuće, svoje.

Moj otac, na primjer, nikad nije pio. Ne što je bio neki musliman, ne, a Bog jedini zna kakav je ko, nego mu bilo skupo i glupo na rakiju i pivu trošiti, a valjalo je djecu hraniti i školovati.

Moj otac, na primjer, nikad nije imao dvoje cipele za čaršije. Kad bi se one stare poderale, služile bi za oko kuće i za bašče, a nove bi nosio u čaršiju. Te nove bi se godinama zvale nove, dok ne bi za oko kuće završile.

Moj otac, na primjer, dugo je imao samo jednu košulju, koja mu je bila tijesna i žuljala ga.

Od te košulje mu je ostala navika, po kojoj su ga kasnije u čaršiji prepoznavali, da izvija glavu i trza ramenima, kao da ga košulja žulja.

Ničeg u mog babe nije bilo previše, a opet nam je sve dao: ljubav, hranu, sigurnost, primjer, brigu, odjeću... Za kuću, za bunar i hidrofor, za školu i doktora, i za komšiluk, uvijek je moralo biti. Nije moralo biti šampona, ali je moralo biti sapuna, makar kabaša. Ko da sam jednom sapunom kosu oprao.

I ne, nikad od ljudi nije iskao. Sramota je iskat od ljudi, kad znaš da ljudi nemaju gore od tebe. Nego malo zavrni pipu, strpi se, stisni, ukini, prebaci na preče, rasporedi. Pokaži primjerom. Donesi odluku. Budi domaćin. Budi BABO.

Ovima iz vlasti mi dođemo kao kmetovi, ili kao pastorčad. I očito za sramotu ne znaju, kad od ljudi od kojih crno ispod nokta uzimaju u ovom belaju išću još. Očusi!

 

Komentari (1)

  • Sreća

    30.03.2020 09:50

    Poštovani

Pročitaj sve komentare (1)

Ostavi komentar