Već stoljećima, otkad je obred hadža propisan muslimanima 9. godine po Hidžri, brojni hodočasnici iz cijelog svijeta slijevaju se svake godine u Meku i posjećuju Časni harem kako bi obavili petu islamsku dužnost.

Međutim, još od osvita islama, islamski svijet svjedočio je teškim okolnostima u kojima su muslimani bili spriječeni ići na hadž zbog straha od nevolja na putu u određenim periodima ili u vrijeme kada su Karmati, šiitska grupa, preuzeli kontrolu nad Haremom te opstruirali obavljanje te dužnosti nekoliko godina.

Iako je obavljanje hadža obaveza svakom zdravom i punoljetnom muslimanu kada za to stekne uvjete, ta dužnost nije mogla biti obavljena u nekim sezonama zbog nedostatka sigurnosti, straha od epidemija i bolesti, problema na putu i izuzetne skupoće.

Hiljade žrtava u epidemiji kuge

U nekim od tih slučajeva hadžije iz mnogih krajeva svijeta nisu mogle prisustvovati obredima, a broj hodočasnika bio je izrazito mali. Stoga ćemo se osvrnuti na godine u kojima hadžije nisu mogle doći u Meku zbog epidemija i straha od zaraznih bolesti.

Imajući u vidu da se situacija s korona virusom trenutno pretvorila u međunarodnu krizu, čiji se kraj ne nazire, mnogi očekuju da će ovogodišnji hadž biti otkazan kako bi se izbjegle ogromne tragedije koje su se znale događati u ranijim sezonama hadža.

Približno 8.000 ljudi umrlo je 1814. od epidemije kuge u području Hidžaza, što je dovelo do obustavljanja obavljanja hadža u godini kuge.

Epidemije su izbile i 1837. za vrijeme hadža, a trajale su sve do 1892.

U tom razdoblju svakodnevno su umirale hiljade hodočasnika, prenosi Anadolija.

Kolera od Kine do Sredozemnog mora

Prva epidemija kolere počela je u 19. stoljeću, između 1817. i 1824, i bila je poznata kao "azijska kolera".

Izbila je u indijskom gradu Kolkati, a zatim se proširila po svim dijelovima jugoistočne Azije, na Bliskom istoku, istočnoj Africi i obali Sredozemnog mora.

Iako se kolera ranije više puta pojavljivala u Indiji, u tom periodu bolest se proširila još dalje te doprla do Kine i Sredozemnog mora.

Prije nego što je bolest obuzdana, za sobom je ostavila stotine hiljada mrtvih, uključujući i brojne britanske vojnike.

U tom razdoblju hiljade hodočasnika umrle su od epidemije kada se zaraza preselila iz glavnog žarišta u istočnoj i južnoj Aziji na hodočasničke rute i u Meku.

Godine 1831 (1246. po Hidžri) ta zarazna bolest ponovo se proširila iz Indije, odnoseći živote mnogih hodočasnika.

Sve do 1840. sezone hadža svjedočile su povremenim epidemijama, kao i od 1846. do 1850.

Brojni umrli sahranjeni u Meki

U prvoj godini tzv. perioda četvrte pandemije kolere u 19. stoljeću (1863–1875), tj. 1863 (1280. po Hidžri), bolest je odnijela desetke hiljada života u Hidžazu i širom Bliskog istoka.

Potom se prenijela i do Rusije, Evrope i Afrike, gdje je odnijela još ljudskih života, posebno u Zanzibaru.

Samo nekoliko godina kasnije žarišta kolere postali su i gradovi u Evropi, Rusiji, pa čak i u Sjevernoj Americi.

Tokom 1858. i 1864. Egipat je dao doprinos u pokušajima da se obuzda širenje zaraze, osiguravajući ljekarski kadar i karantin.

Izbijanje epidemije 1892. poklopilo se sa sezonom hadža, pa su brojni umrli sahranjeni u Meki.