Zbog svoga djelovanja Milorad Dodik je stavljen na američku crnu listu, visoki predstavnik razmišlja o prijedlogu da mu se zabrane putovanja u evropske zemlje.
Nema sumnje da izolacija Milorada Dodika jeste značajna u njegovom zaustavljanju razaranja Bosne i Hercegovine, i da SAD kao i druge članice Kvinte koje su i garanti Dejtonskog mirovnog sporazuma itekako mogu uticati na Dodika. Potvrđuje to njegov potpis na Program reformi i još i više reteriranje nakon posljednje krize u kojoj je blokirao državne institucije i najavljivao odcjepljenje Republike Srpske. Međutim, isto tako je važna i uloga Aleksandra Vučića koji daje punu podršku Dodiku.
Pri svemu, naravno, više uopće nije upitno da su i Dodik i Vučić direktno podržani od Rusije i da Ruska Federacija u BiH, ali i na Zapadnom Balkanu, realizira ciljeve svoje spoljne politike koristeći novi način ratovanja.
Ukrajina će, kako je nedavno saopćio njen predsjednik Volodimir Zelenskij, ubuduće 26. februar obilježavati kao Dan otpora “ruskoj okupaciji Krima koji je Rusija anektirala prije šest godina”. S druge strane, Moskva smatra da je poluotok Krim aneksijom “vraćen” u okrilje “povijesne” ruske domovine.
Nakon događaja u Ukrajini koji su okončani aneksijom Krima 2014. godine, a čiji su sastavni dio bili iscenirani referendumi i organizirani plebisciti, jaka medijska propaganda, “spontano“ nezadovoljstvo naroda, “tajanstvene“ paravojne formacije za koje se “nije znalo“ odakle dolaze... sve do aneksije Krima¬ – jedno od pitanja koje su počeli postavljati stratezi, vojni analitičari i eksperti za sigurnost, bilo je: hoće li Rusi sa svojom novom spoljnom politikom stati na Ukrajini ili će ozbiljno razvijene nove oblike ratovanja usmjeriti i na druge države, pogotovo one koji su u zoni uticaja koju Rusi smatraju svojom?
Prelomna tačka – dolazak Putina na vlast
U svom radu “Rat u istočnoj Ukrajini 2016. godine“ Stanislav Linić navodi: “Godina 1999. kada je bivši pukovnik KGB-a Vladimir Putin došao na vlast može se smatrati prelomnom točkom sa odlučujućim utjecajem na evropsku sigurnost. Važnost njegove tadašnje izjave da je 'kolaps SSSR-a bila najveća geopolitička katastrofa stoljeća' tek je kasnije postala potpuno jasna. Od svog dolaska na vlast Putin je posvećen ponovnoj uspostavi ruske hegemonije u Istočnoj Evropi i vraćanju njene vojne moći.”
Iako su određeni aspekti nove ruske strategije uočavani i ranije (npr. cyber napadi 2007. na servere estonske vlade, banaka i medija zbog čega je ova zemlja bila u potpunoj blokadi nekoliko dana; 2008. napadi na Gruziju), dešavanja u Ukrajini su svima pokazala da je taj novi način ratovanja usavršen i da predstavlja istinsku opasnost. U novom načinu ratovanja Vladimir Putin je pomiješao djelovanja obavještajnih i vojnih službi, diplomata, medija, nevladinih organizacija, kompanija, banaka, kulturnih udruženja..., brišući do tada sve poznate granice.
General Philip Breedlove, tadašnji komandant NATO snaga za Evropu, ukazao je da ruskom hibridnom ratovanju treba posvetiti punu pažnju jer ruska pažnja, kako je naveo, nije limitirana samo na Ukrajinu, nego predstavlja realnu sigurnosnu prijetnju i za ostatak Evrope. Ne čudi stoga što se zabrinutost nakon događaja u Ukrajini pojavila u Rumuniji, Poljskoj, Litvaniji, Latviji, Estoniji, Norveškoj, Švedskoj, Finskoj...
A razloga za zabrinutost je bilo mnogo, jer za razliku od drugih oblika ratovanja do tada poznatih u historiji u kojima je bilo jasno i javno objavljivano ratno stanje, ciljevi i namjere, a znale su se i strane, jedna od ključnih karakteristika te nove vrste ratovanja poznata u javnosti i pod nazivom hibridni rat (mada se neki teoretičari ne slažu s ovim izjednačavanjem) jeste da se što duže krije istina o tome šta se u stvari dešava, zašto, s kojim ciljevima i ko su akteri. Sve to predstavlja i dodatnu opasnost jer da, recimo, ruske oružane snage pređu granicu neke od baltičkih zemalja to bi bio jasan čin agresije koji bi automatski, na osnovu člana 5 Sjeverno-atlanskog ugovora izazvao reakciju NATO-a.
Međutim, ukoliko do rata i dođe i on se odvija unutar neke zemlje uz tvrdnje određene skupine da je na bilo koji način ugrožena i da zbog toga traži promjenu vlasti, odcjepljenje, organizira referendum o tome, izaziva unutrašnje konflikte, organizira masovna javna okupljanja s ograničenim nasiljem u kome se zahtjevaju promjene, a onda i pojavu stranih agenata ili paravojnih formacija ¬¬– snage NATO-a ne mogu intervenirati.
Gerasimova doktrina
Novi ruski način ratovanja nazvan je i Gerasimova doktrina po ruskom generalu Valeriju Vasiljeviću Gerasimovu koga je Vladimir Putin postavio za načelnika Glavnog štaba Vojske Rusije 2012. godine. General Gerasimov je u ruskom vojnom časopisu 26. februara 2013. objavio tekst “Vrijednost znanja u predviđanju: novi izazovi zahtjevaju ponovono promišljanje oblika i metoda provedbe borbenih operacija” u kome navodi kako je u 21. vijeku primjetna tendencija zamagljivanja “granice između rata i mira”, te kako više “nema klasične objave rata”, i kako se ratovi nakon početka odvijaju prema nepoznatim obrascima. General Gerasimov u tekstu piše i da se Rusija mora prilagoditi i okrenuti nekonvencionalnim metodama. Kojim, vidjelo se nekoliko mjeseci kasnije u Ukrajini.
Kompletan tekst pročitajte OVDJE.
Još uvijek nema komentara. Postavite prvi komentar!