Piše: Jasmin Agić

Prvo što iole informiranom čovjeku padne na pamet kada se spomene ime Vesne Pešić jest – hrabra žena. Kao filozofkinja po vokaciji i obrazovanju tokom 1970-ih i 1980-ih bila je aktivna u traženju promjene društvene klime, a zbog svog otvorenog disidentstva bila je sistematski proganjana i hapšena. Sredinom '80-ih bila je jedna od ključnih osoba u formiranju Jugoslavenskog helsinškog komiteta, a poslije je aktivno učestvovala u demokratizaciji političkih prilika u Jugoslaviji i Srbiji.

Kao jedan od najistaknutijih savremenih srpskih intelektualaca, svojim primjerom nastojala je sociološku teoriju pretočiti u političku praksu, a aktivizam je ispoljavala u nedvosmislenom protivljenju režimu Slobodana Miloševića. Bila je jedna od vođa Koalicije Zajedno i blizak saradnik ubijenog srbijanskog premijera Zorana Đinđića, a poslije njegove smrti djelovala je u Liberalno demokratskoj partiji.

U žižu javnog interesovanja nedavno je dospjela zbog jednog naizgled sasvim banalnog razloga, a višesmislena šala, koju je objavila na društvenim mrežama, za posljedicu je imala njeno hapšenje i ponovno političko otrežnjenje. Taj "slučaj" nedvosmisleno joj je pokazao da je Srbija još zemlja u kojoj su demokratske slobode ideali za koje se mora boriti.

Razgovor moramo početi jednim sasvim ličnim pitanjem. Nakon jednog "šaljivog" posta na Twitteru postali ste žrtva represije, privedeni ste na policijsko ispitivanje i protiv Vas je pokrenuta medijska kampanja. Kakav je osjećaj biti žrtva policijske obrade zbog jedne javno izrečene šale? Vaš slučaj pomalo me podsjeća na siže Kunderinog romana, pa je li moguće da neko danas u Srbiji završi "na robiji" zbog ironije, cinizma i jezičkog kalambura?

Osećaj da te zovu u policiju zbog jednog neozbiljnog tvita, pod sumnjom da pozivaš ni manje ni više na ubistvo predsednika države, nije baš veseo, zvuči čak zastrašujuće, ali ovde to nije retka pojava. Sam predsednik je više puta isticao neprijateljske namere da ga neko likvidira, pa je to nekako postala očekivana optužba protiv onih koji ne podržavaju vlast u Srbiji. Nije to bilo preozbiljno, više neprijatno. Uostalom, tek ćemo videti. Bilo bi ozbiljno ako bi došlo do optužnice. Ja mislim da neće ići tako daleko.

Čini se da je Vučić krenuo u ozbiljan "obračun" sa slobodom mišljenja, posebno nakon neuspjelog sporazuma privatnog medijskog konglomerata United medije i državnog kablovskog operatera Telekoma. Televiziju N1 u Srbiji ne može gledati gotovo milion ljudi. Mislite li da je to bio planiran državni udar na slobodu izražavanja drugačijeg mišljenja?

Teško se to može zvati državnim udarom jer država nije oštećena, to je udar na slobode i prava građana. Naravno da je planirano da se ograniči, pa i uništi N1 kao televizija koja odgovorno i istinito infomiše građane. Sloboda mišljenja je zaista ugrožena u Srbiji, nje ima u malim i kontrolisanim dozama. TV programi su strogo kontrolisani, kao i ostali mediji. Ova afera sa Telekomom da skine N1 sa nekih kablovizija ciljala je da smanji njenu dostupnost hiljadama građana. Sloboda mišljenja se u Srbiji deli na kašičicu i zaista je ugrožena, krše se Ustav i medijski zakoni, jer je sloboda informisanja zagarantovana svim relevantnim zakonima. Teško ćemo se izboriti sa neoradikalskom vlašću. Ona nikada nije podržavala demokratiju i slobode građana.

Kompletan tekst pročitajte OVDJE.