ANALIZE | Masovni odlazak radne snage: BiH u slobodnom propadanju

ANALIZE | Masovni odlazak radne snage: BiH u slobodnom propadanju

Piše: Faruk Hadžić

Posljednjih mjeseci sve više se priča na temu iseljavanja građana iz Bosne i Hercegovine. Prolazeći svakodnevno pored ambasada stranih zemalja, a prije svega Njemačke i Slovenije, građani su mogli vidjeti velike redove osoba koje čekaju „papire“ za odlazak iz zemlje. Na licima tih osoba se može primjetiti nešto što većina građana u Bosni i Hercegovini nema, a to je nada. Nada za boljim sutra, ali ne u Bosni i Hercegovini, već u stranoj zemlji, prenosi Al Jazeera Balkans.

A zašto ne u i u Bosni i Hercegovini? Da li to znači da kod nas nema više nade? To pitanje treba postaviti politici.

Da bi pokušali odgovoriti na to pitanje, trebamo se vratiti u 2014. godinu. Početkom godine građani širom Bosne i Hercegovine organizuju proteste zbog nezadovoljstva do kojeg je došlo zbog lošeg životnog standarda i odsustva napretka. Politika je gotovo pa bila spremna da ispuni sve ono što su građani tražili, ali kanalisanje zahtjeva kroz plenume razvodnilo je do kraja priču za promjenama. Na izborima te godine, pobjedničke stranke nude građanima „novu nadu“ putem Reformske agende, okvira socio-ekonomskih reformi, koji je dobro postavio šta treba uraditi, ali bez konkretnih mjera i na koji način. Obećane su veće plate, penzije i rasterećenje poslovanja. Progresivni dio struke je gotovo jednoglasno ponudio recept za uspjeh – progresivno smanjivanje poreza i doprinosa, gdje će dio smanjenja biti usmjeren u povećanja plata, a time i potrošnje, što bi dovelo do ubrzanog ekonomskog rasta narednih godina.

Ipak, u stvarnosti se desilo suprotno. Među prvim mjerama koja je provedena bilo je ukidanje mogućnosti oslobađanja plaćanja poreza na dobit za preduzeća koja imaju određen nivo prihoda ostvaren putem izvoza, što je dovelo do toga, da preduzeća, čije poslovanje zavisi od ino tržišta, sada dio svoje dobiti prebacuju državi, tj. entitetu, umjesto da od tog novca povećaju plate radnika.

Prebacivanje novca iz jednog džepa u drugi

Tu nije bio kraj. Ubrzo je na red došao obračun sa sivom ekonomijom. Uvedeno je oporezivanje toplog obroka i regresa nakon određenog novčanog nivoa, pod opravdanjem da se poslodavci natjeraju da povećaju plate radnika, ali i da će se smanjiti ubrzo doprinosi. Činjenica je da značajan broj poslodavaca isplaćivao niže plate, na koje su radnici prijavljeni, a ostatak kroz topli obrok, regres, dnevnice i putne naloge, sve ono što je ustvari bilo neoporezivo. Razlog je jednostavan, visoka poreska opterećenja. Na svakih neto deset KM koje poslodavac isplati radniku, potrebno je uplatiti još sedam KM državi. Doprinosi na kraju nisu smanjeni.

Kompletan tekst pročitajte OVDJE.

Komentari (0)

Još uvijek nema komentara. Postavite prvi komentar!

Ostavi komentar