Sjećanje na holokaust: Preživjele je bilo sramota što nisu ubijeni

Sjećanje na holokaust: Preživjele je bilo sramota što nisu ubijeni

Piše: Muamer Tanović

Kada je sovjetska Crvena armija 27. januara 1945. godine upala u kamp smrti Auschwitz-Birkenau u Poljskoj, konačno je stavljena tačka na najgori zločin u modernoj historiji čovječanstva, no, razmjere genocida počinjenog u Drugom svjetskom ratu i 75 godina poslije lede krv u žilama.

Šest miliona ubijenih Jevreja i 11 miliona ostalih crni je bilans koji su za sobom ostavile snage nacističke Njemačke i njenih saveznika, koje su u svom divljačkom progonu i eliminaciji "niže rase" upotrebljavale metode nezamislive normalnom ljudskom umu, prenosi Al Jazeera Balkans.

Taj januarski dan, kada su sovjetski vojnici oslobodili Auschwitz i svijetu prenijeli prizore horora i užasa, obilježava se kao Međunarodni dan sjećanja na žrtve holokausta.

Progona nisu bili pošteđeni ni Jevreji u Bosni i Hercegovini, koja je tada bila u sastavu kvislinške Nezavisne države Hrvatske (NDH), čiji su pripadnici u lovu na jevrejske glave, ali i druge pripadnike "nepoželjnih" nacija i rasa, slijepo slijedili zločinački primjer nacističkog režima.

Mada o tome ne postoji precizna statistika, smatra se da je u Bosni i Hercegovini prije Drugog svjetskog rata živjelo oko 15.000 Jevreja, a prema dostupnim podacima, ubijeno ih je između 65 i 70 posto.

'U BiH 85 Jevreja koji su preživjeli'

Među onima koji su preživjeli holokaust bio je i Jakob Finci, aktuelni predsjednik Jevrejske zajednice u Bosni i Hercegovini, koji je rođen u italijanskom koncentracionom logoru Rab sredinom rata. Preživjeli su i njegovi roditelji, no ogroman je broj onih koji nisu imali tu sreću, već su postali dio strašne statistike.

"U Bosni i Hercegovini ima 85 Jevreja koji su preživjeli holokaust. Tada su postojala tri načina da se preživi. Jedan je bio da se pridruže partizanima, ne zato što su bili, da tako kažem, komunisti, nego zato što je to bila jedina vojska koja je bila spreman da ih primi. Drugi način bio je sakrivanje pod svojim ili lažnim imenom kod susjeda ili rodbine, i, na kraju, treći način je bio da se preživi logor, kao što je to bio slučaj s mojom porodicom. Četvrte nije bilo", kaže Finci.

No, kako tvrdi, posljedice su bile strašne, čak i kod onih koji su bili sretni da iz rata izađu živi.

"Možda griješim, ali neke od njih je gotovo sramota što su preživjeli, jer se vode time 'kada je cijela moja porodica stradala, kako sam ja ostao živ i kako je mene Bog odabrao da ostanem?' Tako su moji roditelji poslije rata prestali vjerovati, jer su mislili - da ima Boga, ne bi dozvolio da se sve ovo desi", priča Finci.

Nakon holokausta, rečeno je "nikad više", no zločini su se nastavili ponavljati u različitim dijelovima svijeta, mada nijedan nije niti blizu masovnog stradanja od nacističke ruke. Historija se, i u ovom slučaju, ponavlja.

"Svijet je rekao 'nikad više', ali to se ponavljalo. Bilo je genocida u Kambodži, Ruandi, a nažalost, i u Bosni i Hercegovini. Ako je, po čuvenoj floskuli, historija učiteljica života, onda mi očigledno nismo dobri učenici, jer nismo ništa naučili iz prošlosti. Možda je to i zato što se o tome premalo govorilo. Sjećati se žrtava holokausta jednom godišnje je malo. U našim historijskim udžbenicima nije dovoljno rečeno šta je bio holokast te kakve je žrtve i posljedice ostavio", mišljenja je Finci. 

'Dvije strane istog novčića'

Iako civilizirani svijet desetljećima osuđuje nacizam i odaje počast njegovim žrtvama, međurasna i međureligijska netrpeljivost, čini se, nikada nije poražena. Štaviše, uspon desničara, među kojima su i neonacisti, u posljednjih nekoliko godina donosi nove prijetnje širom svijeta. Mnogobrojni primjeri pokazuju da antisemitizam i islamofobija jačaju, dok se čak i u donedavno najtolerantnijim društvima bilježi sve već broj napada s religioznom pozadinom, bilo to muslimani ili Jevreji...

Kompletan tekst pročitajte OVDJE.

Komentari (0)

Još uvijek nema komentara. Postavite prvi komentar!

Ostavi komentar