Hafiz Idriz: Bošnjaci u Evropi mogu igrati ulogu koju ne može ni jedan drugi narod

Hafiz Idriz: Bošnjaci u Evropi mogu igrati ulogu koju ne može ni jedan drugi narod

Piše: Sanadin Voloder

Do početka rata u Bosni i Hercegovini u Njemačkoj je djelovalo 20-ak muslimanskih zajednica (džemata) koji su odigrali značajnu ulogu u prijemu izbjeglica sa Balkana. Danas je Islamska zajednica (IZ) Bošnjaka u Njemačkoj organizovana kroz 77 džemata.

Intenziviranjem migracija sa područja bivše Jugoslavije džemati u zapadnoj Evropi ponovo postaju oslonac i podrška novim generacijama iseljenika, prenosi Al Jazeera Balkans.

Dr. hafiz Benjamin Idriz  je jedan od aktivnijih imama u Njemačkoj koji je za svoj rad dobio i pohvalu od kancelarke Merkel. Rođen je u Skoplju 1972. godine u porodici sa 150-godišnjom tradicijom imama, a već sa jedanaest godina postao je hafiz. Studirao je u Siriji, Francuskoj, Libanu i Srbiji, a tečno govori njemački, turski, albanski, arapski, makedonski i bosanski jezik.

Sa dr. hfz. Idrizom, imamom džamije u Penzbergu razgovaramo o ulozi imama i džemata u procesima integracije i afirmacije muslimana sa Balkana, o ulozi IZ-a u integraciji migranata, te o tome na koji način je IZ partner Njemačke u iznalaženju rješenja za islamofobiju, ksenofobiju...

Svjedoci smo zadnjih godina da se gase brojni džemati u Bosni i Hercegovini i da se čak imami iseljavaju. S druge strane, broj vjernika u dijaspori se povećava što ih podmlađuje i osnažuje. Kako ovaj proces izgleda iz vaše percepcije?

Intenzivne migracije u posljednje vrijeme su novi izazov za muslimane u Njemačkoj. Za manje od godinu dana smo dobili milion muslimana, a ako ovome dodamo i porast broja muslimana u zadnjih 50 godina, od prvih „gastarbajtera“ iz država bivše Jugoslavije, kao i Turske, ovaj rast je vrlo dinamičan. Osjeti se i povećanje broja Bošnjaka iz BiH i Sandžaka, te Albanaca iz S. Makedonije.

Muslimani koji sad dolaze sa Balkana su visoko obrazovani, a Bošnjaci vrlo brzo savladaju njemački jezik za razliku od drugih naroda. Za Bosnu je bolno da ljudi koji su odrasli i obrazovali se u njoj, postaju resurs koji koristi Njemačka. Sad u džematima imamo nastavnika, ljekara, inžinjera, intelektualaca, umjetnika... Na ovaj način u džematima dobivamo nove članove koji su već navikli na džematski, institucionalni rad.

Oni žele da nastave svoju bošnjačku, odnosno islamsku tradiciju i zbog toga pokušavaju da dođu u gradove koji imaju bošnjačke džemate. Međutim, dešava se da jedan dio vjernika dolazi u gradove gdje nemamo bošnjački džemat, gdje nema džamije, ili pak postoje arapski, turski ili albanski džemati. Tada dolazi do izražaja jezička barijera posebno za djecu u mektebu. To je novi izazov za naše džemate i mi moramo uspostaviti konekciju sa onim Bošnjacima koji se doseljavaju u gradove koji nemaju džemate.

Čuvanje nacionalnog identiteta i veze sa maticom kao i čuvanje vlastitog jezika su bitni faktori biološkog opstanka svake nacije pa i Bošnjaka. Zato trebamo naći metode kako bi nacionalni identitet prenijeli generacijama koje dolaze.

Džemati u dijaspori su aktivni i pozitivni faktor migrantske krize koja je umnogome poljuljala povjerenje u institucije i vrijednosti Evropske unije. Mogu li Bošnjaci kroz džemate biti most između migrantskih zajednica i evropskih društava?

Bošnjaci mogu igrati jednu ulogu u Evropi koju ne može ni jedan drugi narod, a to je most između Istoka i Zapada, odnosno između islamske i evropske kulture. Poznavanje evropskog identiteta, kulture i jezika te poznavanje islama i tradicije muslimana na Istoku mogu biti ključni faktori za suzbijanje negativnih procesa na Zapadu. Bošnjaci mogu biti branioci muslimana koji dolaze sa Istoka u Evropu, a koji zbog izgleda, kulture, mentaliteta, jezika, imaju ozbiljne probleme u integraciji.

Evropski narodi zbog toga nemaju dovoljno afiniteta da ih prihvate, ali im Bošnjaci u tome mogu pomoći. Evropljani mogu lakše prihvatiti Bošnjaka koji je njima sličan po izgledu i mentalitetu, koji može na adekvatan način da im predstavi islam i na taj način im pomogne da prevaziđu predrasude. To zahtjeva od nas da budemo otvoreni prema kulturama i sa Istoka i Zapada, ali ponekad i mi imamo predrasude prema drugim muslimanima koje nas ograničavaju.

Mi imamo iskustvo institucionalnog organizovanja islama jer smo rođeni i odrasli u tome. To je Islamska zajednica koja ima dugu evropsku tradiciju organizovanja. Ona može biti model evropskim društvima koji traže rješenje za organizaciju muslimanskih zajednica na svom prostoru. Evropljani zahtjevaju red, organizaciju, sistem, oni žele da razgovaraju sa institucijom, jednim predstavnikom muslimana na određenom prostoru.

Nama često dolaze kritike iz drugih vjerskih zajednica i državnih institucija zašto nemamo jednog predstavnika za saradnju. Nedostatak tog organizovanja usporava dobivanje prava i benefita koje država nudi religijskim zajednicama.

Uvijek ističemo da su Bošnjaci i Albanci jedini evropski autohtoni muslimani. Međutim, sada imamo nove autohtone evropske muslimane, koji su rođeni u islamu. Njihovi roditelji su prešli na islam prije 30-40 godina. Ta djeca, Nijemci, Britanci, Francuzi... su sad autohtoni muslimanski narodi u Evropi.

Bošnjaci imaju zadatak da ovim novim autohtonim muslimanima govore o nužnosti institucionalnog organizovanja islama. To je naš kapital na osnovu kojeg možemo formirati instituciju koja će obrazovati nove generacije.

Početkom mjeseca Vašu džamiju je posjetio njemački predsjednik Frank-Walter Steinmeier u pratnji supruge, ministra unutrašnjih poslova Bavarske i gradonačelnice Penzberga. Šta za vaš džemat znači posjeta predsjednika Njemačke?

Ova posjeta je veliko priznanje ne samo mom džematu nego je to priznanje svim muslimanima u Njemačkoj i šire. Ovo je prvi put u povijesti Njemačke da jedan predsjednik posjeti džamiju po određenom protokolu. Ranije je bilo posjeta koje su više usputne.

Ova posjeta je pripremljena šest mjeseci ranije sa jasno definisanim temama o kojima smo razgovarali. Predsjednik je pred 33 novinara raznih medijskih kuća, nakon posjete rekao da džamija u Penzbergu može biti model drugim džematima kako da budu prihvaćeni u njemačkom društvu, te način kako da djeluje jedna muslimanska zajednica. Njegov cilj je da pošalje jasnu poruku iz džamije koja je vrlo uspješno integrisala i ujedinila muslimane različitih nacionalnosti i u tome postala značajan faktor u društvu.

Što se tiče našeg odnosa sa državnim institucijama i drugim zajednicama možemo reći da smo napravili pozitivnu atmosferu u gradu, uživamo autoritet, mi nismo više oni „drugi“. Džamija se ne razlikuje od gradske škole, biblioteke ili muzeja. Džamija je pretvorena u ozbiljnu instituciju na koju su ponosni svi građani. To je mjesto susreta. Tokom razgovora predsjednik mi je rekao da je njegova želja da imami budu u istom rangu sa svećenicima i rabinima i da se uključe u intelektualni diskurs o islamu u njemačkom društvu.

Mi čuvamo našu kulturu, identitet i bosanski jezik, ali nova muslimanska generacija komunicira na njemačkom jeziku i mi moramo, prije ekstremnih skupina, ponuditi mladima publikacije o islamu na njemačkom jeziku da bi oni mogli da budu proaktivni dio društva. Svjesni smo da su problemi u njemačkom društvu i naši problemi jer migracije će se nastaviti. Moramo se etablirati u političke stranke i društvene procese. Mi smo to na mikro planu uspjeli.

Vi ste autor knjige „Hvaljen Bog, gospodine imame“ (Grüß Gott, Herr Imam)  napisane u cilju suprotstavljanja islamofobiji 2011. godine. Koliko sami muslimani svojim neislamskim postupcima generišu islamofobiju u Evropi?

Islamofobija ili strah od drugoga i drugačijeg je u rastu, to je i stari i novi evropski društveni problem preko kojeg su neke političke stranke ušle u parlament. Ksenofobijom i populizmom nisu pogođeni samo muslimani jer se povećava i broj antisemtiskih napada.  Sa druge strane, imamo jedan još veći korpus koji se zalaže za vrijednosti u društvu, poput ljudskih prava, tolerancije i suživota, i bore se protiv mržnje prema „drugima i drugačijima“. Muslimani moraju ući u savez sa njima. 

Dešavaju se ponekad slučajevi kada pojedinci zbog lošeg ponašanja koje je prije svega neislamsko šalju pogrešnu poruku o islamu. Zbog toga moramo raditi sa mlađim generacijama da usvoje islamski bonton i da shvate da biti dobar musliman i uspješan građanin nisu suprotstavljeni koncepti. Ne smijemo se izolovati nego je potrebno da se integrišemo, a integracija je srednji put između asimilacije i izolacije.

U Njemačkoj imamo nekoliko autora sa muslimanskim imenima koji kroz napad na islam šire mržnju prema muslimanima. Mi smo ti koji su, svjesno ili nesvjesno, njima dali javni prostor, jer se muslimanski intelektulaci i imami nisu dovoljno profilirali. Zbog toga imami moraju da pišu, govore, debatiraju na njemačkom jeziku.

Kao imam koji je aktivan u radu na njemačkom jeziku vidim koliko je potrebno da javno djelujemo. Ja ne mogu da odgovorim na brojna pitanja koja dolaze od pojedinaca i institucija. Naša djeca očekuju da njihov imam govori njemački jezik, jer to je njihov „školski i društveni jezik“, kako bi mogli da odgovore na izazove svog odrastanja.

Jedno od područja vašeg istraživanja jeste i pitanje statusa žene u islamu i muslimanskim društvima. Može li se reći da se upravo kroz ženu percepira islam u Evropi?

Položaj žene u islamu je tema koja je jako aktuelna i uvijek će biti. Dolaskom imigranata više su se Nijemci, odnosno nemuslimani kroz institucionalni rad angažovali oko njihovog prijema od nas. Nijemci su u dodir sa islamom došli upravo preko izbjeglica. Dešava se da nemuslimanske porodice i pojedinci koji brinu o migrantima dolaze u džamiju jer oni to od njih traže. Kroz njihov rad sa migrantima, Nijemci vide njihov odnos prema ženama i kćerkama koji je ponekad neadekvatan i loš.

Gotovo sve knjige koje su napisane o ženi u islamu na njemačkom jeziku su negativne. Napad na islam je išao preko pitanja žene. Nažalost, mnogo je loših primjera koji su to omogućili. Moja knjiga se zove „Žena u Kur'anu“, a ne klasično „žena u islamu“, jer su kroz povijest nastale razne interpretacije koje se ne podudaraju sa najautentičnijim izvorom naše vjere, dakle sa Kur'anom.

Raduje me da su mnogi Nijemci, ali i naši muslimani zahvaljujući mojoj knjizi promijenili svoje stavove. Feedback koji dobijam od čitalaca je fascinantan. Nova muslimanska generacija, studenti i svakako džemati, posebno oni bosanski širom Njemačke, Austrije i Švicarske pozivaju me na promociju knjige. To je znak obnove ere islama u našim džematima u Evropi.

Trenutno je u pripremi i prijevod knjige na bosanski jezik.

Komentari (0)

Još uvijek nema komentara. Postavite prvi komentar!

Ostavi komentar