Mostar nikad nije bio isključivo hrvatski grad

  • Elvedin Nezirović (Foto: Asad Herić)
  • Elvedin Nezirović (Foto: Asad Herić)

Piše: Jasmin Agić

Autor jednog od najuspješnijih regionalnih romana 'Ništa lakše od umiranja', Mostarac Elvedin Nezirović, govorio je za AJB o aktuelnim političkim događanjima. 

Počnimo intervju najaktuelnijim stvarima. Prva grupa pripadnika ISIL-a vraćena je u Bosnu i Hercegovinu, a glavna tema političara i analitičara jest način njihovog "sigurnosnog" prijema, što je prirodno i logično jer mnoge zanima kakva su iskustva imali na sirijskom ratištu i s kakvim su se "borbenim" znanjima vratili u zemlju. No, malo ko postavlja pitanje šta je s ideologijom koju su odnijeli, a zatim i vratili u Bosnu i Hercegovinu? Je li ovo tlo još pogodno za širenje selefijskog učenja?

– Selefizam je u Bosnu i Hercegovinu stigao početkom devedesetih, dakle, u ratu, a ogromnu zaslugu za to snosi tadašnje bh. državno rukovodstvo, koje je, vodeći politiku golog opstanka, insistiralo na tome da se pod krinkom agresije na Bosnu i Hercegovinu vodio, prije svega, vjerski rat protiv bh. muslimana. Kao jednu od posljedica takve politike – a umjesto vojne, političke, humanitarne i svake druge vrste pomoći – dobili smo borce s arapskog poluostrva i Bliskog istoka čije se shvatanje islama dobrano razlikuje od tradicionalne islamske vjerske i teološke prakse u Bosni i Hercegovini.

 Danas u ovoj zemlji imate, u ovisnosti od toga kojim izvještajima želite da vjerujete, između 20.000 i 50.000 selefija, s evidentnom tendencijom rasta. U nekom općem smislu, problem sa selefizmom je u tome što je on, na neki način, konstantno življenje fikcije i, kao takav, stoji u sukobu s realnošću, što uvijek može, ali ne nužno, predstavljati određenu sigurnosnu opasnost.

Druga izuzetno aktualna tema jest formiranje vlasti, koje je, kako se sada čini, završeno nakon više od godine pregovaranja. Koliko Vam se čini "prirodnim" savez stranaka poput SDA, SBB-a i DF-a?

SDA i SBB su stranke vrlo pragmatičnih političkih shvatanja i uvjerenja – za potonju bih se čak usudio da kažem da je od samog svog osnivanja ideološki potpuno bezlična, odnosno da nema jasan ideološki identitet, tj. nikakvu vrstu identiteta osim onog interesnog i, kao takva, vrlo je pogodan faktor u svakom sastavljanju vlasti koje se ne bazira na ideološkoj nego na matematičkoj osnovi.

SDA je, opet, arhetipski primjer političke stranke čiji je svaki izborni uspjeh počivao na njihovoj sposobnosti da prostor za političku debatu svedu na sasvim jasne dihotomije: patriotizam – izdaja, opstanak – nestanak, jedinstvo – razjedinjenost itd. Međutim, od onoga što ona svojim primjerom već 25 poslijeratnih godina učitava u sadržaje tih pojmova dihotomijski parovi su se s vremenom počeli preobražavati u svoje suprotnosti, pa je, recimo, njen nacionalističko-elitistički patriotizam već odavno postao drugi naziv za izdaju, a parole poput one da je u jedinstvu snaga istinite su onoliko koliko su lažni podaci o svakodnevnom odlasku ljudi iz ove zemlj.

DF? Od stranke koja je sve vrijeme sebe predstavljala kao neku vrstu alternative lokalnim etnopolitikama, dakle, kao političku opciju građanske i socijaldemokratske političke provenijencije, po mom mišljenju, to nikada uistinu nisu ni bili – dogurali su do toga da postanu instrument za ostvarenje ezdeaovskih (nikako i svojih) političkih ciljeva, što je, bez obzira na sve što vam se može desiti u ovom bh. političkom mulju, najniže na šta možete pasti. Posljednji primjer za to jest i rušenje vlade u sarajevskom kantonu.

Hoće li Čovićev HDZ uspjeti naći zajednički jezik s blokom koji se u javnosti predstavlja kao "bošnjački blok", odnosno hoće li "zbog ulaska u vlast" odustati od zahtjeva da bude formirana posebna izborna jedinica?

– Pitanje je šta bi ta "posebna izborna jedinica", kako ste je nazvali u svom pitanju, trebalo da znači, odnosno koji bi bio njen pravno-administrativni sadržaj. Ako mislite na treći entitet, on, po mom mišljenju, nikada nije ni bio neko realno političko rješenje unutar hrvatske stranačke politike nego je, kao i mnoštvo drugih pitanja u Bosni i Hercegovini, poput izbora člana Predsjedništva iz reda hrvatskog naroda, naprimjer, ili priče o ukidanju entiteta, vrlo bogat materijal za: a) kreiranje nacionalističko-populističkih narativa, odnosno osvajanja ili ostajanja na vlasti, što je, u konačnici, ovdašnjim etnopolitikama jedino i bitno; b) stvaranje neke vrste alibija za socijalno-ekonomsku katastrofu s kojom se suočava ova zemlja, a samim tim i svi njeni narodi i građani. Metaforički rečeno, takve teme su rudnici zlata za sve tri bh. etnopolitike i nema šanse da će ih se bilo koja strana tako lako odreći.

S druge strane, kada govorite o bošnjačko-hrvatskom odnosu u Federaciji BiH, morate na umu imati činjenicu da svaka priča o trećem entitetu i nekakvoj novoj Herceg-Bosni među Bošnjacima Hercegovine, a pogotovo Mostara, izaziva istu onoliku količinu frustracije koliku među Hrvatima u Federaciji izaziva izbor Željka Komšića u Predsjedništvo Bosne i Hercegovine.

Ja, naprosto, mogu da razumijem i jedne i druge i zaista mi je žao onih koji ne shvataju koliko su ova pitanja suštinski važna. Sva naša poslijeratna nesreća proizlazi iz činjenice da unutar Federacije BiH ne postoje politike – ni bošnjačke, ni hrvatske, a, bogami, ni bosanske – koje bi se ozbiljno bavile prevladavanjem postojećih antagonizama i vraćanjem povjerenja među građane i narode iz prostog razloga što su ovi problemi i proizvedeni da bi se glasačko tijelo držalo u stanju stalne napetosti.  

Je li stvaranje "bošnjačkog političkog bloka" zaista korisno za očuvanje Mostara kao multietničke zajednice, odnosno hoće li se upravo u Mostaru osujetiti HDZ-ova politika stvaranja "trećeg entiteta" i Mostara kao "stolnog hrvatskog grada"?

– O tome koliki je realni politički kapacitet teorije o trećem entitetu već sam ponešto rekao.

Mostar niti je nastao niti se kada u svojoj historiji razvijao isključivo kao hrvatski grad, baš kao što se ni sam lokalni hrvatski identitet nije razvijao odvojeno nego u stalnom, prožimajućem odnosu s ostalim lokalnim etničkim identitetima (jevrejskim, srpskim, bošnjačkim / muslimanskim). Samim tim, antropološki je pogrešno nazivati ga "stolnim hrvatskim gradom", odnosno iz samog sadržaja pojma "stolnosti" isključivati sve ostale lokalne etničke skupine. Da uprostim: termin "stolnosti" u Mostaru djeljiv je, najmanje, s brojem četiri, što znači da je u svakom pojedinačnom slučaju on nedovršen, parcijalan, a time i naučno irelevantan.

Iz ovog proizlazi jedino logično objašnjenje: ako je Mostar stolni grad ikoga ili ičega, onda jedino može biti stolni grad bh. multietničnosti.

 S druge strane, od nastupanja tzv. statutarne krize i presude Ustavnog suda o promjeni Izbornog zakona u dijelu koji se odnosi na izbor vijećnika u mostarsko Gradsko vijeće, SDA, kao ideološko središte tog tzv. bošnjačkog bloka, kako ste ga nazvali, nijednog trenutka nije ponudila jasan kulturno-politički koncept Mostara. To je zato što njihova politika seže dotle dokle sežu njihovi lični interesi, pa su se, u ne tako davnim debatama o preuređenju Statuta Grada Mostara, bavili isključivo administrativno-pravnim ograđivanjem dijela grada u kojem bi mogli da rade ono što rade već gotovo 25 godina, a pogotovo posljednjih 12: uništavanjem svake ideje o nekakvom normalnom, industrijski i kulturno razvijenom, pravno uređenom demokratskom društvu.

Sadašnja garnitura ljudi koja vodi ovu stranku i koja, doslovno, upravlja polovinom grada sramota je i za tu stranku i za Mostar, kao grad, ali ponajviše za njihove glasače. To su ljudi koji nemaju ama baš nikakav ni politički ni intelektualni kapacitet da donose bitne odluke i koji na vlasti opstaju upravo zahvaljujući klijentelističkom odnosu koji su stvorili sa svojom glasačkom bazom.

Mostar je specifičan po dugogodišnjem neodržavanju lokalnih izbora. Koje je ključne mehanizme potrebno pokrenuti kako bi se to stanje promijenilo?

– Jedini način da se u Mostaru, napokon, organiziraju izbori jest da se odluka o njihovom održavanju, naprosto, nametne s onih instanci koje za to imaju nadležnost. U protivnom, izbora gotovo sigurno neće biti jer samo još budala može vjerovati da će se SDA i HDZ, koje kontroliraju više od 50 miliona maraka gradskog budžeta, dogovoriti o onim stvarima o kojima bi postizanje svakog dogovora, dugoročno gledano, vjerovatno obesmislilo i njihovo postojanje na ovdašnjoj političkoj sceni.

Kompletan intervju pročitajte OVDJE.

 

Komentari (0)

Još uvijek nema komentara. Postavite prvi komentar!

Ostavi komentar