Crna Gora: U loncu vri, poklopac igra

Crna Gora: U loncu vri, poklopac igra

Piše: Đuro Radosavović

Crna Gora je cirkus.

Svaki oblik i privid državnosti zapravo je samo kalup. Džaba institucije i svi državni organi, otvorena EU poglavlja, kad realno posmatrano ništa tu nije kako treba, ne miriše uopšte na državu, prenosi Al Jazeera Balkans.

Vlast uporno gura zakon o navodnoj slobodi vjeroispovijesti koji je od starta sporan i bez ikakvog takta biva guran sve jače. Do usijanja. U Crnoj Gori se dogodilo žestoko usijanje.

Nije toliko kriv narod koliko su krivi svi iz vlasti i opozicije koji su zakon koristili da dobrano pregriju narod, da dovedu ljude do tačke ključanja.

Više nije ni važan razlog zašto se baš sad Milo sjetio da taj zakon bude „biti ili ne biti Crne Gore“, zakon je već postao sadašnjost i analiza uzroka neće riješiti ništa, naročito neće otkloniti posledice. Nije crkva osinjak koji ne treba dirati, ali nije ni Lego da se svako igra sa njom.

Milo i amfilohije u klinču

Ako uzmemo druge naočare i pomislimo kako bi sličan zakon prošao u Italiji ili Turskoj, makar hipotetički, može se zamisliti da bude blokirana čitava država. Nije haos uvijek samo odlika našeg domicilnog primitivizma, ako uzmemo u obzir Francusku i proteste, daleko smo civilizovaniji u iskazivanju protesta.

Crna Gora je nikad manja a nikad više kompleksnija država, zato velika većina ljudi smatra da je situacija u Crnoj Gori „rezultat frke oko zakona“, a da slabo ko kapira o kakvom se zakonu uopšte radi. Ništa tu nije crno-bijelo. Dešampolion ne bi mogao dešifrovati zakon i njegove namjere.

Samo kratkovidi i usiljeni političari i stratezi mogu da na silu forsiraju zakon u državi u kojoj ogromna većina pravoslavaca u dnevnoj sobi ima na zidu neki vid manastira Ostrog. Nije ni važno da li je riječ o duborezu, crtežu, fotografiji ili akvarelu, Ostrog je na zidu. Ili makar kao ikonica u automobilu blizu instrumental table.

Ne smije država da se plaši vjernika i da im podilazi, ali takođe nije korisno da misli da može da ih ućera u tor. Sila je kontraproduktivna, a čini se da je kontraproduktivnost od samog starta cilj ovog zakona.

Vlast je doživljavala ovaj zakon o slobodi vjeroispovijesti kao i mnoge druge, samo priču koja treba da se verifikuje u parlamentu i sve će biti glatko. Ali ispostavilo se da nije sve baš tako.

U klinču su crkva i partija, u klinču su dvije najmoćnije ličnosti u državi, Milo i Amfilohije. Milo kao bivši komunista, deklarisani ateista konzumirajući naknadnu pamet odlučio je da njegova karta za neke sledeće izbore i održanje na vlasti bude pitanje crkve. Otuda klinč.

Pozivi na sumnjivu istoriju

Kad je klinč posrijedi, desi se i blokada, začepljenje krvnih sudova u tijelu, ovog puta državnih organa.

Narod je izašao na ulice i blokirao magistrale, kružne tokove i glavne saobraćajnice. Niko to nije očekivao, jer su Crnogorci percipirani kao lijeni, kao atrofirani usljed dugogodišnjeg sistemskog mrcvarenja. Ono što je zanimljivo jeste da je narod ukrao šou političarima. Ukrali su šou, u smislu da možda ne bi bilo moguće da se blokira čitava Crna Gora da kojim slučajem opozicioni političari nisu bili u parlamentu.

Kompletan tekst možete pročitati OVDJE.

Komentari (0)

Još uvijek nema komentara. Postavite prvi komentar!

Ostavi komentar