Premoć desnice i teški dani za Plenkovića

Premoć desnice i teški dani za Plenkovića

Piše: Davor Gjenero

Oni koji rezultate izbora u Hrvatskoj čitaju površno, izvjestit će da je u prvom krugu predsjedničkih izbora ovaj put uvjerljivo pobijedio kandidat SDP-a i skupine lijevih stranaka - Zoran Milanović. Međutim, njegova relativna pobjeda daleko je „tanja” od relativno rubne prednosti od oko 2,75 posto glasova, koliku nakon drugog kruga ima pred trenutnom predsjednicom Kolindom Grabar Kitarović.

Škoro - neuvjerljiv, loš, blijed...

Doduše, predizborna istraživanja sve su vrijeme najavljivala kako će Grabar Kitarović izaći kao vodeća iz prvog izbornog kruga, a tek je jedno od dva posljednja, neposredno prije izborne šutnje, malu prednost dalo Milanoviću. Tijekom cijele kampanje aktualnoj je predsjednici drastično padala prednost, i taj trend opadanja zaustavila je tek u zadnjem tjednu, na suočavanju svih 11 kandidata koji su se, skupivši 10 tisuća potpisa potpore, plasirali u izbornu proceduru. Za razliku od  Grabar Kitarović, koja je tijekom predkampanje i kampanje bilježila drastičan silazni trend, Milanovićeva je kampanja bila obilježena trendom stagnacije, a treći kandidat koji je do finiša kampanje bio u igri za drugi izborni krug, Miroslav Škoro, bilježio je snažan uzlazni trend, sve do suočavanja na kojem je bio iznenađujuće neuvjerljiv, loš i blijed, prenosi Al Jazeera Balkans.

Međutim, formalnu kampanju Škoro je započeo neočekivano agresivno, skupom u dvorani Vatroslav Lisinski, na mjestu s kojeg su nekoć kretale HDZ-ove kampanje, proglasivši se kandidatom izvornih HDZ-ovaca, a aktualnu predsjednicu tek kandidatkinjom premijera Plenkovića koji da je „uzurpirao” vladajuću stranku. U „svojoj regiji”, u Slavoniji, Škoro je uvjerio birače u svoju tvrdnju, i ondje je on nakon prvog kruga bio vodeći kandidat. Škoro je, ipak, izgubio plasman u drugi krug, a njegov zaostatak za protukandidatkinjom na desnici je otprilike onakav kakav je zaostatak Kolinde Grabar Kitarović za Zoranom Milanovićem, nešto više od 2 posto, odnosno oko pedeset tisuća glasova.

To da Milanovićevo ishodište za drugi krug, ali i njegov rezultat za ljevicu političke arene nije dobar, svjedoči činjenica da je on osvojio manje od trideset posto glasova, a da je prije pet godina njegov prethodnik, prof. Ivo Josipović osvojio 38 posto glasova izašlih na izbore, a da mu to nije bilo dovoljno za pobjedu u drugom krugu, te da je njegov poraz na predsjedničkima bio najava poraza ljevice na narednim parlamentarnim izborima.

Projekt Škoro

Zbroje li se glasovi dvoje kandidata, koji pripadaju desnici političke arene, Škorini i oni aktualne predsjednice, ispada da bi jedinstveni desni blok odnio izbornu pobjedu već u prvom krugu, te da on čini neznatno više do polovine izašlih na izbore. Jasno je da u drugom krugu dosadašnja predsjednica ne može očekivati  sve glasove svoga protukandidata, jer pojava snažnog protukandidata u desnom političkom polju nije bila slučajna. Ona je izraz pobune protiv centrističke vlade Andreja Plenkovića i činjenice da Plenković, kao predsjednik HDZ-a, vodi politiku posve usklađenu s politikom Europske pučke stranke, dakle, saveza europskih demokršćanskih i narodnjačkih stranaka, stranaka europskoga desnog centra.

Hrvatska desnica, koja se predstavlja kao „suverenistička”, u Miroslavu je Škori našla  kandidata koji je do sada najdublje prodro u HDZ-ovo biračko tijelo. Na ovim izborima za prvi krug, naime, dosadašnja je Predsjednica osvojila deset posto glasova manje nego li u prvom krugu prije pet godina, a i tada je imala protiv sebe, osim kandidata ljevice, i kandidata s desne političke margine. Škoro je privukao dio protestnih HDZ-ovih glasača, pripadnika stranačke desnice koja se osjeća marginaliziranom u Plenkovićevoj politici, a uspio je konsolidirati i cijelu „suverenističku” desnicu. Ideja onih koji stoje iza „projekta Škoro”, naravno, nije bila osvajanje predsjedničkih izbora, nego pripremanje terena za parlamentarne i, s jedne strane, stranačka konsolidacija desnih nacionalističkih stranaka, koje su gotovo do sada uvijek nastupale na parlamentarnim izborima podijeljene, ali i prodiranje u HDZ-ovo biračko tijelo.

U jednom se trenutku  učinilo da je Škoro malo previše uspješan u svom poslu, pa da bi čak mogao odnijeti i izbornu pobjedu. To režiserima procesa na desnici nije bio cilj, jer bi takav ishod predsjedničkih izbora doveo do ozbiljne krize u HDZ-u, iz koje niti desničari niti centristi ne bi mogli izaći kao pobjednici, nego bi se uspostavila socijalna dinamika koja bi vodila prema raskolu stranke.

Ono što su na kraju postigli prava je mjera s obzirom na njihove ambicije. Očito je da je u „projektu Škoro” sudjelovao i dio političara s desnoga ruba HDZ-a, a njihov je trenutni prioritetni cilj priprema za unutarstranačke izbore u svibnju iduće godine. Oni su svjesni da je bez velikog udara na predsjednika stranke i njegovu politiku nemoguće na tim izborima, koji se održavaju samo nekoliko mjeseci prije parlamentarnih, napraviti veliki zaokret.

Malo je vjerojatno da bi stranka u svibnju iduće godine mogla izabrati novog vođu, koji bi je onda vodio na parlamentarne izbore u listopadu ili studenom. Za uspješnu pripremu izbora jednostavno nije dovoljno tih nekoliko, pretežno ljetnih mjeseci, a stranka ionako „ima mač” za borbu protiv Plenkovića, jer šest mjeseci nakon izbora može održati unutarstranačke izbore i na njima sukladno izbornim rezultatima, ili Plenkoviću, kao pobjedniku, povjeriti još jedan mandat na čelu stranke, ili ga kazniti za poraz i smijeniti s vodeće pozicije u stranci.

Kompleta tekst možete pročitati OVDJE.

Komentari (0)

Još uvijek nema komentara. Postavite prvi komentar!

Ostavi komentar