Akademske zajednice najrazvijenijih država svijeta najutjecajniji su faktor napretka njihovih društava. Već više od tri decenije, osobito u Sjedinjenim Američkim Državama, mladi kadrovi sa bosanskohercegovačkim korijenima imaju značajnu ulogu u oblikovanju savremene naučne misl

Nakon što sam pozvan da učestvujem u naučnoj konferenciji o fašizmu i ratovima u Evropi, a koja se održava u jednoj visoko razvijenoj zemlji Sjeverne Evrope, uredno sam poslao naslov - Genocid nad Bošnjacima 1995. godine: kompromis sa fašizmom i politički poraz Evrope u Bosni i Hercegovini

“Da ne bi toga čovjeka, ja bih bio prevrnuo cijeli svijet”, navodne su riječi francuskog cara Napoleona Bonapartea izrečene nakon neočekivane i šokantne propasti njegove vojne misije u Egiptu 1799. godine.

Na današnji dan, 1377. godine, u Milima kod Visokog okrunjen je prvi bosanski kralj - Tvrtko I Kotromanić, od oca kneza Vladislava i majke, kneginje Jelene Šubić.

Sve do sad, uvjeravali su nas da smo na kolosjek naše nedavne tragedije stali isključivo našim grijehom i da je put kojim smo pošli samo naš izbor, da nas niko i ni pod kakvim prilikama pri tome nije „ohrabrivao“ političkim i diplomatskim pritiscima u vrijeme agresije na našu zemlju, da u odgovornosti za civilizacijski sunovrat koji se zbio u okupiranoj i od cijelog svijeta napuštenoj Bosni mjesta ima samo za njen progonjeni i genocidom trijebljeni narod.

Govoriti o zbivanjima na tlu Bosne i Hercegovine u vrijeme disolucije Jugoslavije i srpsko-hrvatske agresije na njen teritorijalni i državno-pravni subjektivitet (1992-1995), koja su imala za posljedicu otvaranje najtragičnijeg poglavlja njene ukupne povijesti...

Govoriti o zbivanjima na tlu Bosne i Hercegovine u vrijeme disolucije Jugoslavije i srpsko-hrvatske agresije na njen teritorijalni i državno-pravni subjektivitet (1992-1995), koja su imala za posljedicu otvaranje najtragičnijeg poglavlja njene ukupne povijesti, znači suočiti se, ne samo sa problemom interpretacije uzroka i rezultata ratnog i poratnog konteksta, nego i sa istinom o onim politikama koje su bile spiritus movens najgorih oblika zločina zabilježenih u recentnoj prošlosti Evrope i svijeta.

Pjesnik se ne postaje, pjesnik se rađa. A to će ti, prijatelju, kazati svako ko je potekao iz Hercegovine. Koliko je ona svijetu dala pjesničkih duša ne možeš nabrojati na prste obje ruke.

Godina je 1977. Osamnaesti januar. Na Batajničkom aerodromu Josipa Broza Tita put Libije pozdravima ispraćaju svi njegovi najbliži saradnici i drugi istaknutiji funkcioneri jugoslavenskog političkog života. Među njima i Džemal Bijedić, Mostarac, Titov čovjek od povjerenja i ličnost izvanrednog državničkog umijeća, s kojim se uvijek i o svemu, kad je to trebalo, savjetovao kao sa najboljim prijateljem.