„Živim pored aerodroma O'Hare. Svaki put kada avion nadlijeće noću, ruke mi se tresu. Tražim gdje bih se mogao sakriti. A onda i sirene – policijska i ona od hitne pomoći. Znam da nisu tu, ali imam osjećaj da su vojnici ispred. Posmatrali smo ih dok su se šetali gore-dolje po cesti pored kuće mog djeda i nismo smjeli ništa reći. Maltretirali su sve, tukli ljude, uključujući i mog djeda. Trebali smo ostati unutra