Već nešto više od godine dana svakome tko razumije političke procese posve je jasno da je uspostavom minimalne političke većine, koju sačinjavaju “tri kolone”, klerikalna, velikosrpska i ona najmanja, kreirana pod utjecajem nekih od oligarha, Crna Gora ušla u fazu opasnoga raskrajanja državnoga i nacionalnog identiteta, pripadnosti te države euroatlantskom svijetu i destrukcije liderske pozicije Crne Gore u procesu pristupanja Europskoj uniji.

Rat u BiH već je bio ušao u drugu godinu kada je grupa cetinjskih liberala pjevala vladiki Amfilohiju Radoviću da „nije ovo Srbija“, da „nikad neće Crna Gora bit’ obala srpskog mora“ i da je „Kralj Nikola na umoru, blagosilj’o Crnu Goru“ da ga „nose na Cetinje, đe su naše sve svetinje“. Risto Sotona, tako su zvali vladiku Amfilohija, bježao je ispred nenasilnih i nenaoružanih Crnogoraca.