Jedna džamija, tačnije izgradnja njene munare u hercegovačkom kršu, nije postala samo pitanje za lokalnu građevinsku inspekciju, nego se na njoj lome koplja o historiji, o simbolima socijalno pravednijeg svijeta, onog koji je na ovim prostorima 1993. godine bio giljotiran

Ako je fudbal religija, onda ima sura, zapovijedi i zapovesti koje se moraju znati napamet, pa tako, recimo, oni učeniji fanatici znaju kultni sastav Prištine kojim je osamdesetih dirigirao Miroslav Blažević.

Fudbalski klub Velež proslavio je neki dan 100. rođendan. I ima hiljadu i jedna priča o njemu, o njegovim igračima i navijačima. Neke znaju reći mnogo više o gradu nego što je to ispisala službena istorija. Da, priče o Veležu znaju i prerasti u mitove, ne zato što Mostarci i Hercegovci žele preuveličavati, nego zato što njihova ljubav prema klubu često preraste i planinu po kojoj je Velež dobio ime

Profesor Dubravko Lovrenović često nam je na predavanjima spominjao njemačkog historičara Johanna Droysena, koji je za historiju govorio da je "spoznaja ljudskog društva o sebi samom i ne predstavlja 'svjetlo i istinu', već potragu za njom". U Bosni i Hercegovini se, nažalost, traga za revizijom, zapravo negacijom povijesti, a politika je koristi da zadrži postojeći sistem privatnih etničkih feuda. Jedan od rijetkih gradova gdje se ti feudi fizički dodiruju je Mostar