Šta je Mostar bez mostarskih Srba? Šta je grad na Neretvi bez Alekse Šatića i njegove Emine, bez Svetozara Ćorovića i njegove kuće, bez Gojka i Zlatke Vuković, bez Duška Bajevića, Pere Zupca, Miše Marića, bez Saborne crkve, manastira Žitomisić, Vladikinog dvora, bez „Prosvjete“, društva „Gusale“, „Štanićevih večeri“? Bez pokojnog Ratka Pejanovića, Siniše Jokića, ili, u novije vrijeme mladih, i nešto starijih ljudi, koji obogaćuju kulturnu i društvenu scenu grada.