Piše: Idriz ef. Bušatlić 

Sad će mnogi pisati ta’zije, in memoriam zapise i citate u čast rahmetli hfz. Halil ef. Mehtića. Ali ostaje zabilježeno do Sudnjeg dana da su upravo muslimani – po imenu Hajrudin, Asim, Akif, Emir... neke podmukle džematlije, neki „radi posla“, udbaši, pa i pojedini službenici Islamske zajednice – udarili na njegovu čast, izdali, iznajmili uši pod kiriju i svjedočili protiv Halil ef. Mehtića na sudu!

On je zapisao:

„Oni koji su me godinama pratili, isljeđivali, držali mene i moju porodicu pod stalnim i na momente zastrašujućim, prije svega psihološkim pritiskom, i koji su me na kraju osudili, zbog čega sam proveo u pritvoru oko 15 mjeseci, nisu odgovarali, priznali svoju grešku, niti su u bilo kojoj formi sankcionirani. Naprotiv, neki od njih su nagrađeni. Toliko godina progona, strahovanja, patnje, mnogovrsnih lišavanja i neizvjesnosti – kao da nije ni bilo. Pojeo vuk magarca. Mi se nadamo u Allahovu milost i u Njegovu pravdu. Ona je onima koji u Njega Uzvišenog iskreno vjeruju – obećana i ona je potpuna.“
(Sloboda robije, str. 236)

U jednom intervjuu iz maja 2021. godine, hfz. Mehtić je kazao:

„Ono što meni predstoji da pišem, i to sam se zarekao da ću uraditi ako Bog da, jeste moj život poslije zatvora: Pokret imama, moja bespravna smjena s mjesta muftije zeničkog, detalji i opstrukcije oko osnivanja Islamskog pedagoškog fakulteta u Zenici – tadašnje Akademije – i mnogo toga što sam u Islamskoj zajednici doživio. To ću, ako Bog da, uraditi, jer sam to već artikulirao kroz intervjue.“

Ne znam da li je hafiz Mehtić uspio ispuniti to naumljeno, jer bi to bilo od velike koristi – za pamćenje i kao opomena.
Nažalost, kod nas Bošnjaka historija se tako neumoljivo ponavlja.

Kada su jednom prilikom Pejgambera, alejhi selam, mnogo uznemiravali, rekao je:

„Neka se Allah smiluje Musau, alejhi selam! On je bio mnogo više uznemiravan, pa je osaburio.“
(Buhari)

Neka se Svevišnji Allah smiluje dobroj i plemenitoj duši hfz. Halil ef. Mehtića, jer on je, zaista, mnogo toga osaburio.