Piše: Dženana Karup-Druško

Predsjednik Hrvatske Zoran Milanović je u predavanju koje je održao studentima Fakulteta organizacije i informatike u Varaždinu govorio i o Dejtonskom sporazumu te im ustvrdio: “Hrvate u BiH maltretiraju“ (Jutarnji list, 22. oktobar). Predsjednik nije objašnjavao ko to maltretira Hrvate u BiH, ali ako imamo u vidu njegove ranije izjave i aktualiziranu priču o trećem entitetu, koju je Dodik otvorio s Putinom, a Čović podržao, nema sumnje da se to odnosilo na Bošnjake.

Sjetim se jednog razgovora s prijateljem u Beogradu. Kasni noćni sati, popilo se… Priča mi:

„Gledajući 1992. iz noći u noć izvještaje o tome kako maltretiraju i ubijaju Srbe po Bosni, ujutro sam došao na posao i javio se da idem kao dobrovoljac da branim Srbe. Nisu mi dozvolili jer je zvanično postojala zabrana da mi koji nismo iz Bosne idemo u Bosnu.“ Radio je u DB-u (MUP) Srbije, nije bio rođen u Bosni i nikad nije bio u Bosni. Dalje mi priča: „Sinoć sam gledao film o ubijenoj djeci Prijedora. Plakao sam. Je li stvarno bilo onako?“ Kažem mu: „Nažalost, jeste, i gore.“

Jednom mi je Vuk Drašković rekao: riječi su ubojitije od oružja. „Da sam to ranije znao, nikad ne bih izgovorio neke riječi…“

Milanović nije objasnio ni kako su to Hrvati u BiH maltretirani. Ekonomski — neko im ne da posao jer su Hrvati?

Nedavno su objavljeni statistički podaci: po informacijama o zaposlenima u državnim institucijama, najugroženiji su Bošnjaci, jer je na njihovim pozicijama puno više Hrvata i Srba nego što im, kao konstitutivnim narodima, pripada. Politički — neko im ne dozvoljava da budu u vlasti? Kao najmalobrojniji narod u BiH i kao konstitutivni narod po Ustavu imaju trećinu vlasti na državnom nivou, pola u Federaciji (u praksi i više). Itd.

Zanimljivo je da su sarajevski mediji samo dan ranije (21. oktobra) objavili analizu Ifimesa o opasnostima od Dodikove secesije. U analizi je veliki dio posvećen problemima u bh. pravosuđu. Tako se navodi primjer izbora direktorice Sekretarijata VSTV-a, Ivane Zovko-Planinić, koja je prethodno bila savjetnica člana Predsjedništva BiH Dragana Čovića (HDZ BiH) i donedavno šefica kabineta ministra pravosuđa BiH Davora Bunoze (HDZ BiH). U postupku sprovođenja konkursne procedure bio je uključen Željko Bogut (blizak HDZ BiH), sekretar Ministarstva pravosuđa BiH, a u imenovanju su aktivnu ulogu imali ministar pravosuđa BiH Bunoza i član VSTV-a, advokat iz Mostara Davor Martinović, osnivač odvjetničkog društva "Martinović i partneri", koji je blisko povezan s krugovima HDZ-a BiH i predložen za mandat člana VSTV-a od strane ministra pravosuđa BiH.

Jesu li ovo ti Milanovićevi Hrvati koje neko maltretira u BiH?

Ifimes dalje navodi: postupak imenovanja sproveden je bez profesionalnih i stručnih kriterija, na osnovu kojeg je kao jedini kandidat ostala imenovana. Advokat Martinović se nalazi u očitom sukobu interesa, jer njegovo advokatsko društvo "Martinović i partneri" zastupa brojne stranke u sudskim procesima pred sudijama i tužiocima u čijem imenovanju je i sam sudjelovao. Ovaj slučaj dodatno potvrđuje stranačku dominaciju HDZ-a BiH u pravosudnim strukturama, što je u direktnoj suprotnosti s preporukama i standardima EU i Venecijanske komisije.

Transparency International u BiH upozorio je na potencijalnu pristranost i sukob interesa prilikom njenog imenovanja za direktoricu Sekretarijata VSTV-a.

Zanimljivo je da Ifimes potom navodi slučaj advokatice Vasvije Vidović (Bošnjakinja) i kako je krivični postupak protiv nje izazvao snažne reakcije domaće i međunarodne javnosti. Njemačko udruženje advokata i pravnika (DAV), koje broji više od 60.000 članova, javno je stalo u odbranu advokatice Vasvije Vidović, zahtijevajući od vlasti Bosne i Hercegovine da obustave progon i uznemiravanje, ističući da je Vidović "djelovala u okviru svojih profesionalnih obaveza". Vijeće advokatskih komora i advokatskih društava Europe (CCBE), koje predstavlja više od milion evropskih pravnika, uputilo je zbog ovog slučaja dva zvanična pisma bosanskohercegovačkim vlastima, ukazujući na politički kontekst slučaja i tražeći hitno zaustavljanje progona.

Ifimes je podsjetio da je advokatica Vasvija Vidović svojim dugogodišnjim radom dala značajan doprinos utvrđivanju činjenica o najtežim ratnim zločinima počinjenim u Bosni i Hercegovini, uključujući predmete Ahmići i Srebrenica, zbog čega je dobitnica najviših priznanja udruženja žrtava rata. S druge strane, Vidović je bila meta praćenja određenih obavještajnih struktura zbog njene uloge u dokumentiranju dokaza o postojanju udruženog zločinačkog poduhvata (UZP) na hrvatskoj strani, zbog čega je, prema dostupnim informacijama, došla u nemilost sigurnosno-obavještajne zajednice. (I sad možete na internetu naći žestoke napade hrvatskih medija na Vidović.)

Prema Ifimesu, slučaj advokatice Vasvije Vidović otvara ozbiljna pitanja u pogledu pravne sigurnosti, zloupotrebe procesnih ovlaštenja i zaštite prava advokata kao neizostavnih stubova pravosudnog sistema i zagarantiranog prava na odbranu. Ukoliko se takvi postupci vode protiv jedne od najuglednijih i najiskusnijih advokatica u zemlji, postavlja se ključno pitanje: šta tek mogu očekivati obični građani od pravosudnog sistema Bosne i Hercegovine? (Koga zanima, u analizi je detaljno, hronološki objašnjen cijeli slučaj, uz sve “dokaze“ SIPA-e i Tužiteljstva.)

Podsjetit ću da je prvostepenu presudu Vidović izrekao sudija Miroslav Janjić (ranije radio u Tužiteljstvu, prije toga u MUP-u RS-a), koji je kao tužitelj zastupao predmet protiv Nasera Orića (koga je Vidović branila i odbranila u Haagu), ali je odbio doći na izricanje presude, tvrdeći da za “srpske žrtve nema pravde pred pravosudnim institucijama BiH“. Disciplinski je kažnjen. A onda nagrađen pozicijom sudije Suda BiH.

Ali, šta da vam pričam — pa svi znamo, Bošnjaci su jedini koji nisu ugroženi u BiH i niko ih ne maltretira...