Ovih dana navršila se 85. godišnjica rođenja akademika Nedžada Ibrišimovića. Tim povodom prenosimo sjećanje njegovog sina Ore Ibrišimovića na jednog od najvećih bh. književnika:

Poslije rata, Nedžad Ibrišimović bio je izložen brojnim nepravdama i napadima, naročito iz medijskih i književnih krugova. Pojedini tadašnji urednici i javne ličnosti, koristeći pozicije moći u časopisima i kulturnim institucijama, često su napade na njega pretvarali u sredstvo vlastite samopromocije. U tom krugu bilo je i onih koji su držali konce dodjele književnih nagrada, odlučivali o predavanjima na fakultetima i usmjeravali javne tokove mišljenja.

Bilo je teško čitati te napade, a kamoli ih preživljavati. Nedžad ih je podnosio gospodski i intelektualno. Šta je osjećao duboko u sebi, to nisam saznao. Nikada nije pribjegavao vulgarnostima, sili, niti je odgovarao na isti način.

Nedžad se nije mnogo obazirao na provokacije jer je znao koliko vrijedi i kojim putem ide.

Bio je iskren, perfekcionist, majstor svog poziva – intelektualno daleko iznad svojih protivnika – i to ih je itekako boljelo. Meni, kao njegovom sinu, nije bilo lako. U tim trenucima želio sam da se obračunam na svoj način, u mladalačkim godinama, silom i osvetom za nepravdu koju je on hrabro podnosio.

Tada me zaustavio i rekao da se nikada ne obračunavamo s neistomišljenicima na taj način, a naročito ne silom. Naš način, govorio je, mora biti intelektualan – borba djelima, radom i istinom, a nikako podlim igrama ili fizičkom silom.

A bio je snažan i jak, kako psihički tako i fizički.

Upamtio sam te riječi i jedva sam se suzdržavao, znajući da su pokušali planski da mu otežaju i unište dio života.

Kako je napisao i često govorio moj dragi prijatelj, akademik Ferid Muhić:

„Mnogi koji su ga ‘dirali’, postali su poznati po tome što su se s njim znali, a ne po tome što su nešto značajno postigli.“

Nedžad je iz svega toga izašao još jači, bolji i veći.

Mnogo sam naučio iz njegove borbe. Najvažnije – da nikada ne smijemo upotrijebiti silu protiv drugih samo zato što neko loše misli o nama ili nas želi poniziti. Naša snaga je u časnom i predanom radu, stvaranju i znanju, a ne u sujeti, ljubomori ili podmetanjima.

Treba pomoći svakome ko ima želju, pamet i talenat – ne sputavati ga, već mu dati vjetar u leđa.

Oni koji svjesno rade protiv drugih da bi postigli svoje mizerne, sitne interese, s vremenom će sami nestati u zaboravu – ili će, ako imaju snage, pronaći način da se promijene.

To je poruka koju ću uvijek nositi.

P.S.

Radost za „čitače“:

Uskoro iz štampe izlaze nova izdanja dugo traženih Nedžadovih knjiga: Vječnik, Ruhani i šejtani inspiracija, El-Hidrova knjiga, Karabeg, Braća i veziri…

__________________________________________________________________________________________________

Odgovorno novinarstvo i pozitivne priče podržavaju ljudi koji vjeruju u istinske vrijednosti. Podržite Ins.ba. Podržite put Istine i Dobra. Više saznajte ovdje.